Ovoga vikenda je kanadska policija akcijama u centru glavnog grada Ottawe odblokirala puteve te time i tehnički spriječila daljnje odvijanje blokada i prosvjeda koji u glavnom federalnom gradu i dijelovima provincije Ontario traju još od kraja siječnja. Ono što će se u međuvremenu nazvati konvoj slobode (“Freedom Convoy”) započelo je kao prosvjed vozača kamiona koji su se protivili javnozdravstvenim mjerama kanadske vlade prilikom prelazaka granice sa SAD-om (ukratko: ili potpuno cijepljenje ili karantena prilikom svakog prelaska granice), a vrlo brzo je preraslo u prosvjed protiv svih anti-COVID mjera i politike liberalne vlade premijera Justina Trudeaua. Kao i ostatku zapadnog svijeta, ako je svjedočiti po rekvizitima i izjavama nekih od medijski isturenijih lica konvoja, Freedom Convoy se može svrstati u desni sektor sličnih akcija s klasno raznolikim sastavom prosvjednika. Međutim, ono što razlikuje upravo ovaj prosvjed od ostalih je njegova taktika (blokade transportne infrastrukture) te pravne, ekonomske i političke reperkusije koje imaju neke dalekosežnije i globalnije efekte onkraj tipičnog medijskog narativa o kulturnim ratovima između vaxxera i antivaxxera.
Političke reperkusije Freedom Convoya postale su bjelodane još početkom veljače. Naime, samo nekoliko dana nakon blokade središta federalnog glavnog grada, najjača opozicijska Konzervativna stranka smijenila je svoga čelnika Erina O’Toolea. Westminsterski parlamentarni sustav omogućuje relativno lako izglasavanje nepovjerenja čelnicima stranka pa i vlada čemu smo i ranije znali svedočiti u Australiji i Ujedinjenom Kraljevstvu. Ovoga puta dovoljna je bila većina parlamentarnih zastupnika Konzervativne stranke da izglasa smjenu centrističkog i umjerenog O’Toolea u pokušaju da nađe njegovu desniju zamjenu. Toj odluci su pogodovali i sami prosvjednici koji su O’Toolea medijski prezentirali kao dio establišmenta koji predvodi sam premijer Justin Trudeau. Istovremeno, O’Toole je uspio izgubiti izbore od Trudeaua 2021. godine što je konzervativnijem dijelu stranačkih lidera dalo dodatni razlog da novog šefa stranke traže upravo među sobom i da grade kampanju na nezadovoljstvu politikom liberalne vlasti za vrijeme pandemije čemu O’Toole nije bio sklon. Do održavanja unutarstranačkih izbora, O’Toolea je zamijenila Candice Bergen koja je u prvom istupu kao čelnica opozicije podržala Freedom Convoy. Inače, Bergen je političarka bliska evangeličkoj desnici koja se protivi legalnom pobačaju, ali i zabrani konverzijskih terapija LGBT+ osoba. Promjena vodstva na čelu najjače konzervativne stranke pokazuje do koje mjere su antimaskerski prosvjedi ušli u političko polje i postali, gotovo, dio frakcijskih borbi na desnici.
Druga bitna reperkusija prosvjeda je ona ekonomska. Naime, glavna taktika konvoja bila je blokada, prvo središta političkog establišmenta u Kanadi, trga oko zgrada političke vlasti u Ottawi, a onda i logistički bitnih točaka na istoku države što uključuje važne puteve i mostove prema najvažnijem trgovinskom partneru i jedinom kopnenom susjedu, SAD-u. Blokadom mosta Ambassador koji povezuje kanadski Winsdor i američki Detroit, zaustavljena je žila kucavica prekogranične trgovine između ove dvije države. Ovim mostom, koji je nota bene u privatnom vlasništvu milijardera Manuela Morouna, odvija se 25% robne razmjene između Kanade i SAD-a i predstavlja najfrekventniji granični prijelaz u Sjevernoj Americi. O njegovoj prohodnosti i dobavljanju dijelova iz Kanade, uvelike ovisi i američka autoindustrija. Vijest da su u Michiganu postrojenja u automobilskoj industriji morala prestati s radom upravo zbog blokade Ambassadora i zaustavljanja lanaca opskrbe, primorao je američkog predsjednika Bidena da u telefonskom razgovoru od 14. veljače zatraži reakciju svog kanadskog kolege. U tom trenutku kanadske kamiondžije više ne štete samo komociji političara i državne birokracije u središtu Ottawe, nego puno važnije – američkom kapitalizmu. Reakcija kanadskog premijera je bila promptna, i mnogi će reći, pretjerana. On je, po prvi put u povijesti Kanade, proglasio izvanredno stanje po zakonu iz 1988. koji, među ostalim, dopušta intervenciju vojske, ali i potpunu financijsku blokadu sudionika prosvjeda i udar na njihovu svakodnevnu egzistenciju. Drugim riječima, iako sam sadržaj prosvjeda nije ugrožavao sistem, nego je postao dio političkog folklora u pandemijsko vrijeme, taktika samog prosvjeda, odnosno blokada infrastrukture i logistike za funkcioniranje trgovine između dvije zemlje razvijenog kapitalizma, inicirala je aktiviranje represivnog aparata države kakvom Kanađani dosad nisu imali priliku svjedočiti.
Kako su blokade puteva i glavnog grada, očito razmontirane u hipu reakcijom policije (na kraju nije trebalo “dizati” vojsku) tijekom vikenda, ostaje pitanje da li je samo proglašenje izvanrednog stanja bilo tek djelomično i služilo kao dio medijsko-pregovaračke strategije kanadskog premijera. U svakom slučaju, mjere potpune financijske blokade prosvjednika, koje je Trudeau najavio u svom obraćanju javnosti nakon Bidenovog poziva, pokazuje do koje mjere je kapitalistička država centra spremna ići u osiguranju stabilnosti samog sustava. Kanadski sindikati i velika većina radnika u transportu bili su od početka protiv samih prosvjeda manjeg dijela svojih kolega. Prema dostupnim podacima, čak 90% kanadskih vozača kamiona je cijepljeno i samim tim im je omogućeno obavljanje posla i prekogranična vožnja. Međutim, iako se većina radnika u sektoru, kao i većina građana Kanade nije slagala s prosvjedima, sama taktika blokada prometnica vrijedna je pouka i svima njima do koje granice bi se tolerirale eventualne industrijske i političke akcije koje bi i svojim sadržajem, a ne samo taktikom, pokušale blokirati i propitivati sami sistem.