Početkom ovog mjeseca otvoreni su pregovori između socijalnih partnera o nacrtu novog Zakona o radu koji bi po prvi put trebao regulirati i platformski rad u Hrvatskoj. Josip Brković razgovarao je o procesu pregovora i onome što novi Zakon o radu donosi sa Sunčicom Brnardić, savjetnicom za radno i socijalno pravo Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, te o regulaciji platformskog rada s Ivom Filipović, tajnicom nedavno osnovanog Sinikata radnika digitalnih platformi.
Prije nešto više od godinu dana započeti su konzultacijski procesi vezani uz izmjene Zakona o radu (ZOR), kao što je HDZ-ovim predizbornim programom prethodno i najavljeno. Pandemija i prateća financijska opterećenja za državu koja su iz nje proizašla ubrzali su ulazak u te procese pa se u javnosti najviše govori o novostima vezanim uz regulaciju rada na izdvojenom mjestu, odnosno radu od kuće. Međutim, najavljene izmjene ZOR-a puno su šire i obuhvatnije od toga. Rezultat tih konzultacijskih procesa prošli je mjesec u obliku nacrta novog ZOR-a dostavljen sindikatima kao podloga za daljnje pregovore. Početkom studenog 2021. temeljem tog dokumenta otvoreni su pregovori između socijalnih partnera, te se usvajanje zakonskog teksta očekuje sredinom iduće godine. ZOR se nije mijenjao od 2014. godine, a očekivanja od nove runde pregovora visoka su kod svih uključenih u pregovarački proces.
Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) još je prošle godine tražila da radno zakonodavstvo omogući pojednostavljivanje administrativnih procesa kod sklapanja ugovora o radu, evidencija radnog vremena, kao i promjene vezane uz mjesto i vrstu poslova. HUP je također istaknuo i jedan od standardnih zahtjeva kapitala kada je riječ o tržištu rada – mogućnost jednostavnijeg zapošljavanja kao i jednostavnijeg otkazivanja ugovora o radu. Već smo navikli na izjave Vlade i Ministarstva rada kada je riječ o radnom zakonodavstvu iz kojih se može iščitati općenita ideološka vizija koja favorizira slobodu tržišta na račun smanjenja regulacije rada. Stoga iz Vlade ističu kako je njihov plan stvoriti pravni okvir koji bi omogućio poticanje poduzetničkih aktivnosti, smanjenje radne administracije, ali i osiguravanje uvjeta rada uz maksimalnu zaštitu poduzetnika i radnika. Ta “maksimalna zaštita radnika” upravo sada je, između ostalog, predmet pregovora. U situaciji u kojoj se o zaštiti radništva pregovara, valja primijetiti kako to znači da će radništvo sasvim sigurno novim zakonom nešto i izgubiti. U tom kontekstu, Faktograf je u pojednostavljenom obliku nabrojao potencijalne zakonske izmjene i novine koje se odnose na smanjenje zaštite radništva, poput skraćivanja otkaznog roka, povećanja prekovremenih sati, smanjivanja plaćenog dopusta za osobne potrebe i slabije zaštite sindikalnih povjerenika.
Kako je nacrt Zakona kao dokument tek postao predmetom pregovora, za mišljenje o procesu pregovora i potencijalnim izmjenama pitali smo Sunčicu Brnardić, savjetnicu za radno i socijalno pravo Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), sindikalne središnjice koja sudjeluje u spomenutim pregovorima. O izmjenama ZOR-a koje će prvi put uključivati regulaciju platformskog rada razgovarali smo s Ivom Filipović, tajnicom Sindikata radnika digitalnih platformi (SRDP), koji je ujedno i član SSSH.
Sindikalna perspektiva nacrta ZOR-a
Kakva je općenita sindikalna perspektiva o izmjenama koje su u nacrtu novog Zakona o radu?
Sunčica Brnardić: Generalno gledajući, nacrt koji nam je dostavljen kao podloga za pregovore ne donosi puno toga novoga u odnosu na namjeravani smjer izmjena koji nam je poznat iz prethodne procjene učinka i konzultacijske faze koja je počela prije više od godine dana. No valja reći da smo se također negativno iznenadili nizom prijedloga “sitnih” izmjena koje u odnosu prava i obveza radnika i poslodavaca pretežu na ovu drugu stranu i protiv kojih ćemo se također negativno izjasniti. Sindikalna strana u pregovorima će inzistirati na rješenjima koja radnicima omogućuju pregovaranje o njihovim uvjetima rada, efikasnu zaštitu njihovih prava i kvalitetnija radna mjesta, s posebnim naglaskom na sigurnost i radno vrijeme.
Možete li nam pobliže pojasniti sindikalni stav o konkretnim izmjenama ZOR-a koje se od nedavno pojavljuju u medijima, a odnose se na regulaciju ugovora na određeno, regulaciju rada na izdvojenom mjestu, prijedloge o povećanju fonda dozvoljenih prekovremenih sati?
SB: Pozdravljamo namjeru Ministarstva da ide u regulaciju rada na određeno vrijeme, no smatramo da predloženo rješenje – ograničavanje broja dopuštenih ugovora na određeno – nije dovoljno. Potrebno je točno definirati razloge zbog kojih se zapošljavanje na određeno dopušta kako bi bilo jasno da ono nije dopušteno za isprobavanje radnika ili općenito smanjivanje rizika poslodavca. Potrebno je utjecati i financijski – uvesti pravo na otpremninu po isteku ugovora nakon dvije godine, ali i omogućiti radniku lakšu zaštitu u slučaju takvog nezakonitog zapošljavanja, tako da je teret dokazivanja da se radi o opravdanom zapošljavanju na određeno na poslodavcu.
Već smo više puta naglašavali da je sadašnji okvir rada od kuće, koji stavlja naglasak na ugovaranje uvjeta rada dobar, te da ga je potrebno samo pojačati odredbama o primjerenim uvjetima rada i preciziranjem odredbe o troškovima, koja se danas od strane poslodavaca uglavnom ignorira. Takav rad mora biti isključivo dobrovoljan, on ne može biti standard i radnika se na njega ne može ni na koji način prisiljavati. Iz perspektive poslodavaca postoji snažna tendencija da se takav rad proglasi radom “na daljinu” i zapravo pretvori u jednu posebnu vrstu ugovora bez zaštite na radu, radnog vremena pa čak i dobrovoljnosti, odnosno pisanog ugovaranja pod krinkom obostranog interesa fleksibilne organizacije. To smatramo neprihvatljivim i nikako ne možemo podržati – radni odnos nije ugovor o suradnji.
Što se tiče radnog vremena, jako smo se negativno iznenadili kad smo vidjeli da se umjesto izmjena koje smo predlagali u smjeru veće predvidivosti i sigurnosti radnog vremena, prepoznavanja i plaćanja prekovremenog rada i ograničavanja opterećenja radnika na račun potrebe organizacije rada, vidjeli prijedlog koju tu istu nepredvidivost još dodatno razrađuje. Budući da se isto objašnjavalo potrebom implementacije europskih direktiva, Ministarstvu smo već jasno dali do znanja da se direktive ne smiju koristiti kako bi se prava radnika u nacionalnom zakonodavstvu umanjivala. Opterećenje radnika u Hrvatskoj je veliko, te smatramo da ga ne treba dodatno povećavati niti povećanjem dopuštenog fonda prekovremenih sati niti povećanjem mogućnosti rada za drugog poslodavca, pogotovo zbog utjecaja koji ovo posljednje ima na rast plaća.
Platformski rad
Iz nacrta novog Zakona o radu vidljivo je kako će se platformski rad prvi put zakonski regulirati kako su regulirani ostali, dosad uobičajeni oblici rada u Hrvatskoj. Jeste li zadovoljni nacrtnim oblicima i opsegom regulacije platformskog rada i postoje li neki dijelovi te regulacije za koje smatrate da je o njima potrebno dodatno pregovarati?
Iva Filipović: Zasad smo zadovoljni načinom na koji naša Vlada razmišlja. Smatramo da je u redu ostaviti radnicima mogućnost izbora kroz ova tri modela koje Vlada nudi – samozapošljavanje, putem posrednika ili direktan rad za platformu. Što se tiče samozapošljavanja, tu se nema što promijeniti, međutim u odnosu agregatora1 i radnika, kao i u odnosu radnika i platformi ima itekako prostora za razgovor. Trenutno najveći broj radnika radi putem agregatora i upravo se u takvom modelu poslovanja najviše krše zakoni (čast izuzecima), ne samo u odnosu na radnike nego i prema državi (prvenstveno izbjegavanje plaćanja poreznih obveza). To je model na koji država treba dati poseban naglasak, prvenstveno veću kontrolu rada samih agregatora. Što se tiče direktnog rada za platforme, smatramo da je to također odličan prijedlog i vjerujemo da će postojati veliki broj ljudi koji će htjeti takav model rada, međutim tu treba stvoriti iznimno kvalitetan dijalog s platformama i biti iznimno oprezan u pregovorima kako se radnici danas-sutra ne bi našli u situaciji da su izrabljivani od strane platformi (preveliki broj radnih sati na cesti, nerealne norme i zahtijevani prometi od strane platforme, daljnja nemogućnost dijaloga). Upravo je u tom modelu poslovanja bitno već sada odrediti neke standarde, te je upravo to područje na koje se treba najviše usredotočiti tijekom pregovora. U taj dijalog trebalo bi aktivno uključiti i platforme. Također, potrebno je oprezno razgovarati kako ne bi došli u situaciju da platforme odluče da im zbog novog Zakona o radu poslovanje nije održivo te zbog toga odluče napustiti naše tržište. Iskustvo drugih država pokazuje da se platforme prilagođavaju novim Zakonima i odredbama, ali ipak u pregovore treba ići s dozom opreza, kako bi na kraju stvorili model koji je održiv i za radnike i platforme, ali i za državu.
Jesu li najavljene promjene u regulaciji novih oblika rada dovoljne za bitno povećanje sigurnosti takvih oblika rada?
IF: Ako će se ZOR-om urediti odnos radnika i platformi po kojemu će radnik uživati sva radnička prava koja mu pripadaju po Ugovoru o radu i ako će se država ozbiljno uhvatiti posla kontrole rada agregatora, onda će se drastično povećati sigurnost radnika u odnosu na sadašnje stanje. Ono što nije obuhvaćeno ZOR-om, a bit će potrebno regulirati u budućnosti, jest inzistiranje na transparentnosti algoritama platformi i mogućnost dijaloga s platformama. Koliko god da tehnologija ide ubrzanim tempom naprijed, treba spriječiti da radnik postane samo “točka na ekranu” i skup statističkih podataka. Ako se taj dio poslovanja zakonski ne uredi, danas – sutra će doći do toga da radnik i njegovo mišljenje i njegova mogućnost pregovaranja, ne samo da neće biti bitni, nego više neće biti niti potrebni. To je ono što je zastrašujuće i dojma smo kako nijedna vlada još nije krenula u rješavanje problema netransparentnosti algoritama i nemogućnosti dijaloga radnika/ica s platformom.
- Agregatori su tvrtke i/ili obrti preko kojih radnici rade te s kojima imaju potpisan ugovor o radu ili neki drugi ugovorni odnos [↩]