Kriza godinu dana stare rumunjske vlade koja je počela kao manjak povjerenja uzrokovan ideološkim proturječjima unutar koalicije, razvila se u sukob unutar samih vladajućih stranaka i rezultirala glasanjem o nepovjerenju vladi koje je povela stranka članica koalicije. Bogatstvo dimenzija ove drame nadilazi uobičajene slične političke razmjerice u sličnim pričama.
Na rumunjskoj političkoj sceni ovog rujna nije nedostajalo drame. Razlog uopće nije bio ono što se moglo očekivati, opća zdravstvena kriza. Nakon katastrofalne kampanje cijepljenja (samo je 27.3 posto stanovništva trenutno cijepljeno), Rumunjska se sada suočava s nasilnim četvrtim valom korona virusa koji će najvjerojatnije donijeti još jedno zaključavanje s katastrofalnim ekonomskim učincima. Razlog nisu ni radikalna poskupljenja energije o kojima smo pisali prošli tjedan. Fokus medija usmjeren je primarno na žestoki sukob i borbu za opstanak unutar desno orijentirane vladajuće koalicije. Nju čine tri stranke. Dvije glavne koalicijske stranke PNL (Nacionalno liberalna stranka) i USR PLUS (Savez za spas rumunjske PLUS) nemoćno prati treća strana Mađarska demokratska zajednica (UDMR).
Trenutno ni PNL ni USR PLUS ne pokazuju spremnost na kompromis. Proeuropska desnica, koja je preuzela vlast u prosincu 2020. godine s mnogo pompe i radikalnih reformskih planova, trenutačno se više bavi burnim traženjem smisla nego provedbom svojih reformi. Kao da to nije bilo dovoljno, sukob između PNL -a i USR PLUS -a dodatno je zakompliciran snažnim unutarnjim sukobima unutar obiju stranaka. U godinu dana na čelu države, PNL i USR PLUS uspjeli su upasti u vlastite organizacijske krize i sukobe zaraćenih frakcija. Opći nered na rumunjskoj desnici, a posebno onaj u PNL-u omeđen je nemogućnošću rješavanja ideoloških proturječja. Zbog takvog stanja, nakon samo devet mjeseci na vlasti proeuropska desnica gubi snagu.
Rane tenzije, rane nade
Određena politička nelagoda unutar koalicije bila je vidljiva od samog njezinog nastanka. Problem nije bio toliko u učešću Mađarske demokratske zajednice – godinama bilježe stabilan izborni rezultat koji ih je učinio neizbježnom pojavom u gotovo svakoj vladajućoj koaliciji. Problem je bio odnos između sadašnjih glavnih proeuropskih desnih stranaka Rumunjske, nacionalnih liberala i napredne USR PLUS (na svom prvom mandatu na vlasti). Nakon izbora u prosincu 2020. godine, produženim pregovorima između dvije stranke dominiralo je međusobno nepovjerenje. Kao veća, etabliranija stranka, PNL je bio sumnjičav prema USR-u, političkom savezu osnovanom tek 2015. i utemeljenom na radikalnoj antikorupcijskoj poruci. Godine 2019. pojačan je dodatkom PLUS-a, odnosnom Strankom slobode, jedinstva i solidarnosti. Duga povijest PNL-a nakon 1989. (Stranka je osnovana 1990. godine) učinila ju je podložnom mnogim promjenama, obično u konzervativnom smjeru. U početku su bili članovi ALDE-a (europske liberalne skupine), a sada su dio Europske pučke stranke, neokonzervativnog krila Europskog parlamenta.
U posljednjem desetljeću vrlo su često koketirali s narodnjačkim nacionalističkim elementima, dok su istovremeno bili dovoljno fleksibilni da prihvate posredne političke saveze s rumunjskim socijaldemokratima. Upravo se ta fleksibilnost PNL-a pokazala problematičnom za USR. Iako u potpunosti dijele neoliberalni pogled PNL-a na ekonomsku i socijalnu politiku, njihov radikalni antikorupcijski plan onemogućava učvršćenje koalicijskog povjerenja, što ih je učinio prilično sumnjičavim prema stranci koja se smatra “establišmentom”, uronjenom u rumunjsko korupcijsko okruženje. I dok se nacionalističkim lapsusima PNL-a moglo oprostiti (uostalom, mnogi članovi USR-a dijele taj sentiment), prethodne koalicije sa Socijaldemokratskom partijom predstavljaju na u očima USR-a vječnu mrlju Suradnja je ipak bila moguća te je dovela do sadašnje vlade pod palicom premijera Florina Cîțua, bankara i ministra financija.
Ironično, ono što je realiziralo ovu koaliciju bio je antagonizam prema socijaldemokratima. Minimalni dovoljni nazivnik tako je ispalo zajedničko protivljenje dviju stranaka najvećoj rumunjskoj stranci. Strah od socijaldemokratske vlade zalijepio je koaliciju i porodio kabinet Florina Cîțua. Privlačnost sastavljanja vlade i upravljanja zemljom pratila je i osobna privlačnost Florina Cîțua. Mladi bivši bankar, naizgled odvojen od rumunjskih političkih igara, bijesno neoliberalan, sumnjičav prema državnoj intervenciji u gospodarstvo, oprezan prema bilo kojoj društvenoj politici, anti-sindikalist, možda je pripadao PNL-u, ali je dijelio društveni profil mnogih članova USR-a. Imidž mladenačkog reformatora s diplomom ekonomije koji u slobodno vrijeme nosi majice sportskih klubova i rock-bendova, bio je (barem neko vrijeme) model neoliberalnog “kula”.
Sukobi na svim relacijama
Cîțuova vlada započela je mandat u žurbi: potaknuta prigodom koju nudi briselski plan oporavka i otpornosti, predložila je potpuni raskid sa onim što su otpisivali kao socijalizam koji je trajao posljednjih nekoliko desetljeća. Plan je trebao promijeniti Rumunjsku prema stvarnom slobodnom tržišnom gospodarstvu, neopterećenom socijalnom politikom, kontrolom cijena ili trgovinskim unijama. Entuzijazam za nove reforme i neoliberalnu strast USR-a dodatno je hranila Cîțuova asertivnost. Na kratko, početkom 2021. godine, rumunjske desne snage postigle su jedinstvo i spremale su se transformirati Rumunjsku. No, period sreće je kratko trajao. Razlog nije bila nužno briselska trezvena ocjena Plana, ocijenjena kao previše neodređena i nepouzdana. Bio je to hladni birokratski tuš koji je pokrenuo dramu na rumunjskoj desnici. Pritom se upravo Florin Cîțu pokazao kao točka prijepora. Ako već nije bio uzrok aktualne krize koalicije, svakako je bio barem njezin okidač.
Brzo nakon formiranja kabineta, premijer se našao u borbi za kontrolu Nacionalno liberalne stranke. Protivnik mu je bio bivši premijer i predsjednik stranke Ludovik Orban te njegovi pristaše. Situaciju je dodatno raspalio predsjednik Klaus Iohannis. U borbi protiv Orbana, Cîțu je uživao velikodušnu pomoć rumunjskog predsjednika. I sam bivši član PNL -a, predsjednik se nije bojao izabrati stranu, a unatoč ustavnoj obvezi da ostane izvan stranačke politike. I nije mu to bio prvi put: izjave protiv Socijaldemokrata ili USR-a bile su uobičajena pojava za predsjednika Iohannisa. Sukob koji je krenuo u PNL-u tako se produbio na pitanje uloge predsjednika Rumunjske u političkom životu zemlje. Cîțu je, na neki način, ispao njegov predstavnik u rumunjskom političkom životu.
No, to nisu jedine dimenzije sukoba. Radi se također o generacijskom sukobu iza kojeg stoje dva različita modela neoliberalnog razvoja. Florin Cîțu igrao je ulogu novog klinca u kvartu. Nasuprot tome, Ludovik Orban dio je stare garde: član Partije od ranih devedesetih, jedan je od onih koji su stranku preselili u europski konzervativni tabor. Iako nedokazane, neprestano ga prate optužbe za korupciju. Bez obzira na istinitost optužbi, istina je da je Orbanova politika više fokusirana na lokalne kapitaliste, angažirane u provincijskim pokroviteljskim mrežama koje se hrane ili europskim fondovima ili javno-privatnim partnerstvima. Njegov neoliberalni šarm, time je privlačniji lokalpatriotskom nacionalizmu. Cîțuova vizija neoliberalizma je pak više usmjerena ka globalnom kapitalu (a ne prema lokalnim poduzetnicima). Sve njegove reforme, od deregulacija do oblika državnih subvencija usmjerene su privlačenju korporacija, trustova i investicijskih fondova. Upravo takva politika, usmjerena međunarodnim financijskim krugovima bila je posebno privlačna za USR, što je Orbana ostavilo na margini vladajuće koalicije i dovelo ga u nezgodnu poziciju odgovornosti vlastitom biračkom tijelu kojeg prvenstveno čine tradicionalni liberalni kadrovi te mnogi gradonačelnici i lokalni predstavnici.
Trnovito pitanje lokalne politike
Takva važna politička razlika unutar najveće koalicijske stranke razvila se u sukob cijele desne koalicije. Prvog septembra, ministar pravosuđa Stelian Ion, član vlade iz redova USR-a, bio je primoran podnijeti ostavku na koju ga je Cîțu. Nametnuta ostavka bila je posljedica odbijanja Stelian Iona da potpiše investicijski paket (The Anghel Saligny Plan) usmjeren ka lokalnim općinama. Plan, uključuje prilično izdašnih 10 milijardi eura, kritiziran je zbog svojih nedostatka: međutim, za Florina Cîțuu taj plan je bio važan strateški kompromis potreban za osiguravanje potpore lokalnih gradonačelnika iz redova PNL-a u tekućoj bitci s Orbanom. Plan je imao značenje priznanja važnosti lokalne politike na nacionalnoj sceni: Cîțu je trebala podrška redovnih članova stranke, a to je značilo osigurati poticaje. Internacionalistički neoliberalizam nije dovoljan ako vam je potrebna lokalna podrška. Za USR PLUS, njegovog koalicijskog partnera, usvajanje plana bilo je još jedno nazadovanje u rumunjskoj kulturi korupcije.
To je pokrenulo eskalaciju napetosti između PNL-a i USR PLUS-a koje su prerasle u potpuni sukob: ministri USR PLUS-a odbili su surađivati s vladom. Glasalo se o nepovjerenju vlade Cîțua pri čemu se USR udružio s nacionalističkom strankom krajnje desnice: glasovanje nije uspjelo, ali problem u odnosu dviju stranaka i dalje postoji. Moralistička antikorupcijska poruka USR PLUS-a ne ostavlja prostora za kompromise: osim toga, sukob unutar vlastitih redova dodatno je radikalizirao tu antikorupcijsku poruku. Za Cîțu i PNL pogodovanje je neophodan oblik konsolidacije stranaka: kroz to se gradi lokalna stranačka podrška, a bez nje i ne postoje neke političke perspektive. Bez drugih oblika osiguravanja lokalne podrške (putem organizacija civilnog društva, sindikata, stranačkih klubova itd.) stranke poput PNL-a ovise o lokalnim mrežama pokroviteljstva.
Cîțuova politička oštroumnost značila je da je 25. rujna, na nacionalno-liberalnom kongresu, mogao računati na sigurnu pobjedu: i doista, većina delegata stranke izglasala ga je za predsjednika, ostavljajući Orbana na margini političkog života. Cîțuova pobjeda na kongresu bila je u mnogo čemu rezultat službene potpore predsjednika Iohannisa: rumunjski predsjednik ostavio je iza sebe iluzije ustavnosti i političke neutralnosti te je govorio na kongresu stranke. No, politički angažman institucije Predsjednika nije bio jedini razlog Cîțuove pobjede. Mogao je računati i na lojalnost velikog broja redovnih članova koji su znali da njihov budući vođa može riskirati koalicijsku krizu kako bi obranio svoje lokalne mreže. Kakva će biti budućnost koalicije, sada kada je Florin Cîțu službeni “car” PNL-a, ostaje za vidjeti.
S engleskog prevela Andrea Milat