Osnovan je Sindikat radnika digitalnih platformi (SDRP), što je prvi takav sindikat u Hrvatskoj. Sindikat je pridružen Savezu samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), a u priopćenju o osnivanju sindikata ukazuje se na niz problema zbog kojih su se radnici digitalnih platformi poput Ubera, Glova, Wolta i Bolta odlučili na osnivanje sindikata, poput nepostojanja prava na minimalnu plaću, plaćeno bolovanje, godišnji odmor, osiguranje od nezgode na radu i ostala prava koja proizlaze iz statusa radnika. Svi ti problemi rezultat su nepostojanja zakonske regulative ovakvog načina rada, iako je od dolaska prvih digitalnih platformi u Hrvatsku prošlo gotovo osam godina. Osnivanje sindikata prati trend radničkog otpora eksploatacijskim praksama digitalnih platformi u Europi i SAD-u, a s obzirom na nadolazeće izmjene Zakona o radu koje bi trebale urediti pitanje rada na digitalnim platformama, novi sindikat se namjerava izboriti za zakonsku regulaciju radnika digitalnih platformi i bolje uvjete rada.
Krajnji cilj novog sindikata je utvrđivanje radno-pravnog statusa radnika za osobe koje rade putem digitalnih platformi, ali i statusa poslodavca za platforme koji će ih obvezati da osiguraju sva prava koja im pripadaju kao radnicima. Predsjednik sindikata Mile Krivokuća izjavio je: “Cinično nas nazivajući partnerima, digitalne platforme same, jednostrano odlučuju o našim plaćama i uvjetima rada, pritom perući ruke od odgovornosti i obaveza koje bi trebale imati prema nama. Naš odnos s platformama nije partnerski, već radni jer ima sve najvažnije karakteristike radnog odnosa. Preuzeli smo sav rizik poslovanja – sve troškove rada snose vozači i dostavljači, a platforme, bez kune troška, a kroz visoku proviziju koju im uplaćujemo, ostvaruju golem profit.“
Tajnica novoosnovanog sindikata Iva Filipović upozorila je na brojne primjere kršenja radničkih prava do kojih dolazi zbog nepostojanja ikakve zakonske regulacije ove vrste rada, poput neisplate plaća, doprinosa, rada na crno i slično: “Agregatori, odnosno tvrtke i/ili obrti preko kojih radnici rade te s kojima imaju potpisan ugovor o radu ili neki drugi ugovorni odnos, nelojalna su konkurencija i natječu se u smanjivanju prava radnika“. Nadzor i stroge sankcije su jedini put do boljih uvjeta i prava platformskih radnika, navodi Filipović.
Među ostalim problemima navodi se i niska cijena kilometra koja kontinuirano pada i trenutno je, u slučaju vozača taksija koji rade za digitalne platforme, višestruko niža od onih u tvrtkama koje se bave pružanjem taksi usluga. Krivokuća objašnjava da radnici nemaju nikakvog udjela u određivanju cijena prijevoza ili dostava – platforme samoinicijativno mogu ponuditi niže cijene usluga i za to nisu dužne dati nikakvo opravdanje. “Upravo se to dogodilo na zimu 2020., kada je uslijed pandemije potražnja za taksistima i dostavljačima pala. Platforme su tada odlučile dodatno spustiti cijene za 20 posto. U toj situaciji vozači su bili posve nemoćni, te su bili prisiljeni voziti po 20 posto nižim cijenama od standardnih, što je neodrživo za poslovanje“, govori Krivokuća. S takvim cijenama radnici digitalnih platformi morali su raditi i po 12 sati dnevno kako bi uz sve troškove imali mjesečnu zaradu od 4.000 – 5.000 kuna.
Nadalje, svi vozači nemaju jednake uvjete rada jer o njima odlučuju algoritmi platformi, navode iz SRDP-a. Naime, zbog jedne odbijene vožnje ili dostave, a pogotovo nakon nekoliko slobodnih dana ili bolovanja, platforme kažnjavaju radnike, dodjeljujući im udaljenije vožnje ili fizički napornije dostave. “Naša je dužnost govoriti u ime tisuća radnika u Hrvatskoj koji se bave platformskim radom. Platformski rad u Hrvatskoj trenutno je festival bezakonja, nereda, nelegalnih praksi i, naposljetku zakinutih radnika, kojem odmah treba stati na kraj“, izjavio je Krivokuća i pozvao radnike da im se jave sa svojim problemima te da im se pridruže kako bi se zajedno izborili za dostojanstvene uvjete rada.