Naizgled banalni problemi prebacivanja glasanja i donošenja odluka na za to posebno osmišljene digitalne platforme, s kojima se u karanteni susreću brojne organizacije, nije tehnološki problem, već tužan podsjetnik na politički, i problem međuljudskih odnosa. Do koje mjere takve, a zapravo nepotrebne, prepreke mogu onemogućiti normalno funkcioniranje organizacije, ili čak i cijele zemlje, pokazuje nam ovih dana situacija u Sobranju – parlamentu Sjeverne Makedonije – gdje oporba protiveći se online glasanju, aktivno blokira usvajanje važnih zakona, što dakako ima najšire društvene i političke posljedice.
No, krenimo redom. Sobranje se sastoji od 120 zastupnika, od čega vlada ima tijesnu većinu od 62 glasa, stoga je socijaldemokratska (SDSM) vlada završila u odlukodavnoj paralizi nakon što je šestorici zastupnika dijagnosticirana korona. Opozicija sastavljena od konzervativnog VMRO-DPMNE-a, Levice (koja je nekad bila ljevica, a sad je stranka desnice sa socijalnom retorikom) i malih (manjinskih) stranaka blokirala rad parlamenta protivljenjem provođenju sjednica online. Da se radi o bilo kojem drugom mjesecu u godini, problemi ne bi bili tako strašni, no budući da je decembar, vrijeme je za donošenje proračuna i financijskih planova za iduću godinu. Bez donošenja narednog proračuna, nijedna organizacija ne može normalno funkcionirati.
Tako su se u Makedoniji, osim proračuna, na čekanju našli jako važni zakoni Zakona o platnim karticama koji osigurava olakšicu od 100 eura namijenjenu 300.000 ljudi s nižim primanjima. Na snagu ne može stupiti ni Zakon o zdravstvenoj zaštiti koji je liječnicima trebao omogućiti da ostanu u zdravstvenom sustavu nakon umirovljenja (što je realno trenutno neadresirani problem emigracije visokoobrazovanog kadra iz zemalja periferije u one jezgre). I dok se vlada i opozicija troše u raspravi o demokratičnosti i legitimnosti ovakve blokade, situacija političke paralize zemlje dovela je do neočekivanog jedinstva sindikata i poslodavaca. Sindikati upozoravaju da se bez donošenja proračuna ne mogu isplaćivati plaće mirovine i sva druga socijalna davanja. Istovremeno poslodavci željno čekaju državnu pomoć i krizne mjere za spas epidemijom poharane ekonomije.
Vlada je optužila opoziciju za pretvaranje Sobranja u cirkus, i objavila neke od tisuća amandmana kojima se koči rad parlamenta. Na primjer samo je VMRO-DPMNE podnio 1300 amandmana od kojih jedan predlaže telepatsku komunikaciju, dok je stranka Levica podnijevši 1400 amandmana tražila da se nakon određenog broja sati zasjedanja prisutni na sastanku moraju presvući – u pidžamu. Dok se od konzervativaca možda i očekuje da ne vide prednosti i demokratske potencijale uvođenja digitalnih tehnologija u demokratske procese, iznenađuje postupak Levice, budući da je baš tema demokratizacije društva putem demokratskih tehnologija izrazito popularna na međunarodnoj lijevoj intelektualnoj sceni.
Da stvar bude u potpunosti u skladu s cinizmom kojeg od političkih elita očekujemo (u maniri hrvatskog zakona o dobi za mirovinu koja običnim radnicima propisuje rad do 67. godine života, a saborskim zastupnicima do 55 za muškarce i 50 za žene sa dva saborska mandata) zastupnici Sobranja nakratko su zaustavili svoje sukobe kako bi iz državnog proračuna isplatili sredstva namijenjena financiranju političkih stranaka. Situacija je time eskalirala do razine apsurda, pa se čini da će stanovnici Makedonije morati još jednom održati ostalima lekciju iz kreativnog izražavanja nezadovoljstva – budući da će ovdje biti potrebno osmisliti kako prosvjedovati protiv apsurdne oporbe.