International Network on Leave Policies & Research objavio je svoj godišnji međunarodni pregled politika za 2020. godinu. Pregled pokriva 45 država i uključuje poglavlje o odgovorima na krizu izazvanu korona virusom. To poglavlje pokriva politike uvedene kao odgovor na izbijanje krize do kraja lipnja 2020., konkretno politike usmjerene na pomoć roditeljima i drugim osobama koje pružaju brigu – poput politika vezanih uz dječje vrtiće, škole, roditeljske dopuste i druge oblike pomoći.
Pandemija korona virusa izrazito je utjecala na živote roditelja i drugih osoba koje se oslanjaju na institucionalnu pomoć u pružanju brige, i dovela ih u vrlo zahtjevnu situaciju povećanih zahtjeva za pružanjem brige uz obavljanje redovnog posla. Najčešća taktika kojim su pojedine (iako ne i sve) države pokušale odgovoriti na izbijanje krize bilo je privremeno zatvaranje institucija ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i škola. Trajanje te mjere variralo je između država, a u nekima institucije ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja nisu bile zatvorene, dok škole jesu. U slučaju zatvaranja tih institucija, u nekim slučajevima one su bile u potpunosti zatvorene, no češći je slučaj da je neki oblik brige za djecu “ključnih” radnika/ica bio organiziran, posebno u slučaju mlađe djece. Međutim, zbog straha od zaraze ovaj oblik brige u tom periodu nije bio rado korišten od strane ključnih radnika koji su preferirali druge mogućnosti ako je to bilo moguće.
Također, posebni problem vezan uz brigu o djeci i starijima zabilježen je u državama u kojima brigu obavljaju migrantske radnice koje zbog zabrane putovanja nisu mogle dolaziti na posao (poput Austrije i Kine). Roditelji i drugi skrbnici u tom su slučaju također morali na sebe preuzeti ili drugačije organizirati brigu koju inače prepuštaju tim radnicama.
U pogledu roditeljskog dopusta, mnoge države nisu nimalo mijenjale regulaciju. Nekoliko država (Mađarska, Latvija, Slovačka) produžilo je prava na dječje doplatke tijekom lockdowna. Nekoliko zemalja (poput Njemačke i Bugarske) razmatralo je utjecaj lockdowna na buduće dopuste – poput višemjesečnog perioda sa smanjenim prihodima zbog čega se budući roditelji ne bi mogli “kvalificirati” za doplatke – i poduzelo adekvatne mjere.
Pored roditeljskih dopusta i institucionalne brige o djeci, pregled analizira i druge mjere poduzete za pomoć roditeljima i drugima koji pružaju brigu. To su na primjer specifične mjere poput pokrivanja troškova ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (Australija) i različite vrste jednokratnih novčanih naknada roditeljima (Austrija, Francuska). Mnoge države uvele su niz izvanrednih mjera socijalne pomoći i pomoći za nezaposlene, što je pomoglo mnogim roditeljima iako oni nisu bili službena ciljana skupina tih mjera. Mnoge države uvele su mjere pomoći obiteljima s niskim prihodima u obliku gotovih obroka za djecu (npr. Čile, Estonija, Švedska).
Nekoliko država (Švedska, Nizozemska, Bugarska) nije trebalo mijenjati postojeće regulacije dopusta jer su već imale dopuste rezervirane za izvanredne okolnosti i dopuste za brigu o bolesnom djetetu ili članu obitelji. Neke države uvele su privremene dopuste za izvanredne slučajeve kako bi se zaštitila radna mjesta i dohodak roditelja, posebno roditelja djece s poteškoćama u razvoju.
Međutim, čak i u državama koje su uvele takve dopuste teorija je izgledala puno bolje od prakse jer nisu svi oblici takvih dopusta bili plaćeni, a među onima koji jesu, period u kojem su roditelji dobivali naknadu je bio vrlo kratak. Također, u većini slučajeva postojale su restrikcije pristupa takvim privremenim dopustima, a vrlo često se radnike poticalo na rad od kuće umjesto da iskoriste ovaj tip dopusta. Sve u svemu, unatoč pojedinačnim pozitivnim primjerima, pitanje tereta brige o djeci i drugim članovima obitelji u razdoblju pandemije još uvijek nije dobilo adekvatan odgovor na europskoj razini. Negativne posljedice takve situacije osjetili su svi roditelji manje djece, u vidu povećanog stresa, smanjene efikasnosti obavljanja posla pa čak i privremenog odustajanja od obavljanja plaćenog posla, no kako smo već više puta pisali, prvenstveno su ih osjetile žene.
Na primjer, istraživanje provedeno u SAD-u pokazuje da su zaposleni očevi koji su radili od kuće tijekom krize na brigu o djeci i školovanje od kuće u prosjeku trošili 4,7 sati dnevno više, dok su žene trošile u prosjeku 6,1 sat više nego u normalnim okolnostima. Također, osim što su žene u ovoj krizi češće gubile poslove od muškaraca, više ih je i tijekom lockdowna silom prilika privremeno odustalo od sudjelovanja na tržištu rada.
Dok navedeni dokument pokriva sve politike vezane uz dopuste u 2020. godini, kratkom poglavlju o odgovorima na krizu može se pristupiti zasebno, a na kraju dokumenta nalazi se tablica s detaljnim podacima o pojedinim državama, uključujući i države regije.