rad
vijest

Štetne ekonomske posljedice pandemije za žene

Foto: Pixabay (ilustracija)

Prema UN-ovom istraživanju, tek je svaka osma država donijela mjere za zaštitu žena od društvenih i ekonomskih posljedica krize izazvane korona virusom. Istraživači su analizirali mjere za sprečavanje nasilja nad ženama i djevojčicama koje je poraslo uslijed krize i uvedene mjere za ekonomsku sigurnost žena. Istraživanje su proveli UN Women i UN Development Programme. U sklopu istraživanja pokrenut je i “Global Gender Response Tracker” koji potiče vlade da uvedu mjere za suzbijanje disproporcionalnog utjecaja pandemije na žene. Konkretno, mjere obuhvaćaju telefonske linije za pomoć i skloništa za žrtve nasilja, novčanu pomoć za žene, usluge brige o djeci te plaćeno bolovanje i plaćene dopuste za brigu o članovima obitelji.

Istraživanje je obuhvatilo 206 država i teritorija i otkrilo je da petina njih nije donijela nikakve mjere koje uzimaju u obzir rodne razlike, a manje od četvrtine država i teritorija donijelo je mjere za suzbijanje nasilja nad ženama i djevojčicama kao dio nacionalnog odgovora na korona-krizu. Također, vrlo mali broj država adekvatno financira takve mjere čak i kad one nominalno postoje. UN je nedavno upozorio da je, globalno gledano, pandemija korona virusa nanijela štetu ionako krhkom napretku po pitanju rodne jednakosti ostvarenom kroz nekoliko desetljeća, a da bi oporavak isto tako mogao trajati desetljećima. Pored drugih načina na koji je pandemija pogodila žene, one su izgubile neproporcionalno velik broj radnih mjesta: primjerice, izvještaj koji je ovog srpnja sastavio McKinsey Global otkrio je da su u Sjedinjenim Državama, gdje su žene činile 43 posto radne snage, ženska radna mjesta činila većinu (56 posto) izgubljenih radnih mjesta povezanih s korona-krizom.

Činjenica da je više žena ostalo bez posla nakon izbijanja pandemije nije samo odraz toga da žene čine većinu zaposlenih u pogođenim industrijama poput turizma i ugostiteljstva – istraživanja pokazuju da su u nekim državama žene dobivale otkaze u postotku koji je puno veći od njihovog udjela u pojedinoj industriji. Razlog tome je isti onaj koji stoji u pozadini problema niske ekonomske participacije žena, rodnog jaza u plaćama i vertikalne segregacije između žena i muškaraca na tržištu rada – briga o djeci i drugim ovisnim članovima obitelji. Tijekom lockdowna dječji vrtići i škole bili su zatvoreni, što je dovelo do velikog povećanja tereta brige koji su roditelji morali obavljati, odnosno odraditi posao koji inače obavljaju radnici/e u tim institucijama. Na primjer, istraživanje provedeno u SAD-u pokazuje da su zaposleni očevi koji su radili od kuće tijekom krize na brigu o djeci i školovanje od kuće u prosjeku trošili 4,7 sati dnevno više, dok su žene trošile u prosjeku 6,1 sat više nego u normalnim okolnostima.

Osim što su zaposleni roditelji, pogotovo žene, bili opterećeni tim dodatnim radom tijekom lockdowna, za brojne žene to je značilo i privremeni pestanak službenog rada. Žene u prosjeku ionako imaju nesigurnija radna mjesta i nižu plaću od muškaraca, a zatvaranje škola i vrtića dodatno je ograničilo njihove radne sate i dostupnost, zbog čega su žene češće dobivale otkaze ili neplaćene dopuste. Takav ishod ne mora biti nužno nametnut od strane poslodavca, nego je i odraz logike odluka donesenih unutar obitelji – kako i bez korone često biva, u državama u kojima porodiljni/roditeljski dopusti nisu dostupni većini radnika/ica (poput SAD-a), brigu o djeci će preuzeti onaj roditelj koji ima nižu plaću, a to su u velikoj većini žene.

Međutim, osim kratkoročnih, izbivanje iz radne snage ima dugoročne posljedice po žensku ekonomsku sigurnost i prihode, Na primjer, istraživanje koje je proveo Institute for Women’s Policy Research 2018. godine otkrilo je da pauza u karijeri od četiri ili više godina dovodi do nevjerojatnog smanjenja godišnje zarade za 65 posto, u usporedbi s padom od 39 posto nakon jednogodišnje pauze u radu. Zatvaranje škola i vrtića za brojne žene uzrokuje neplanirano pauziranje rada u trajanju od godinu dana ili više, što će imati doživotne posljedice na njihovu financijsku stabilnost.