Organizacija nastave u hrvatskim školama u pandemijskim okolnostima ponovo je aktualizirala pitanje Vjeronauka kao školskog predmeta. Logistički “problemi” s djecom koja ne idu na Vjeronauk poslužili su kao okidač za novu rundu rasprava koja je inače bila na pragu zatomljenosti. Kritika s liberalnih i lijevih pozicija ponajviše se hvatala za sintagmu “novi Marksizam”. Cilj takve diskreditacije Vjeronauka služi prvenstveno tome da Katoličku crkvu i desnicu usporedi s onim demonskim u njihovoj slici svijeta: jugoslavenskim socijalističkim periodom. No, kako je na Tvitteru istaknuo naš suradnik Nikola Vukobratović, Marksizam nije zamijenjen Vjeronaukom već “neutralnim” predmetom: Politika i gospodarstvo. Vjeronauk je samo dodatni alat školskog ideološkog aparata.
Dakle, Politika i gospodarstvo svojim sadržajem nudi sasvim različitu ideološku perspektivu od one koju je nudio marksizam, a tu pomažu i predmeti poput Sociologije. Doduše, ti se predmeti slušaju u samo jednoj nastavnoj godini za razliku od vjeronauka, ali sasvim su “dovoljna” opreka prošlom sistemu. No, nisu samo države poput naše, “opterećene” socijalističkom prošlošću, one koje iz svog školskog repertoara žele izgnati bilo kakve prizvuke anti-kapitalističke kritike. Ili barem zdrave intelektualne sumnje u premisu da je kapitalizam jedini moguć i ispravan oblik organizacije društva i ekonomije. Sličnim su idejama inspirirani i oni koji određuju što se smije, a što ne smije učiti u engleskim školama.
Britanska je vlada, konkretnije Odjel za obrazovanje, prošlog tjedna ravnateljima i nastavnicima u (zasad samo) engleskim školama poslala vodič za sastavljanje kurikuluma za predmete koji uključuju odnose, seksualnost i zdravlje. U vodiču se kaže da škole ne smiju koristiti materijale organizacija koje zauzimaju ekstremne političke stavove po navedenim pitanjima. I to čak i u slučaju da sam materijal nije ekstreman, ali njegova upotreba može implicirati podršku spornim organizacijama. Ključno je pitanje, naravno, a što su to ekstremni politički stavovi. Vodič navodi primjere, a među njima su korištenje rasističkog i antisemitskog jezika, zagovaranje ilegalnih aktivnosti ili izostanak osude tih aktivnosti ako su počinjene u ime političkog cilja koji zagovaraju, suprotstavljanje slobodi govora i javno izražena želja za svrgavanjem demokracije, slobodnih i poštenih izbora i – kapitalizma.
Ovim je vodičem, očito, ekstremnim stavom proglašen anti-kapitalistički stav. Ako ste, dakle, skloni tome da ljudi nisu prisiljeni preživljavati isključivo putem prodaje vlastite radne snage ili da profit ne bude organizacijski princip ekonomije i jedini kriterij za investicije, vaš stav je iz perspektive engleskog školskog sustava ilegalan. Dok su zasad upute iz vodiča ograničene na posebne nastavne teme, ništa ne priječi njihovo širenje. U tom slučaju dolazi do cijelog niza problema. Kako ćete djeci predavati povijest razvoja demokracije u Engleskoj bez povijesti anti-kapitalističkog radničkog pokreta? Hoćete li im reći da se treba vratiti na 14-satno radno vrijeme i na ograničena glasačka prava? Ili pak književnost? Hoćete li izbaciti pisce koji su se deklarirali kao socijalisti? I ako budete, koliko će to djeci biti uvjerljivo s obzirom na to da smo prošlih dvanaest godina iskusili dvije globalne krize kapitalizma?
Naravno, vlasti se ovim pitanjima neće previše zamarati. Ali djeci, kako u Engleskoj tako i u Hrvatskoj, neće biti puno toga jasno kad suoče ono što uče u školama s realnošću u kojoj žive. To ne znači da će postati spontani anti-kapitalisti, ali “oblikovanje” njihovih glava u zamišljenom pravcu sigurno neće ići tako glatko.