rad
Makedonija
vijest

Paralelne prosvjede razlikuju motivi i bizaran zahtjev

Foto: AFP / Robert Atanasovski

I dok u većini europskih zemalja prevladavaju prosvjedi “protiv korone” ili “protiv maski”, ovisno u stupnju negacije, makedonsku političku scenu obilježavaju prosvjedi protiv rasta cijene električne energije. Pritom prosvjede ne pišemo u množini jer su višekratni nego jer su odvojeni. Dakle, postoje dva prosvjeda usmjerena na odluku regulatorne komisije za energiju koja se čita kao odluka nove vlade na čijem je čelu novi-stari premijer Zoran Zaev iz redova socijaldemokrata. Jedan organiziraju i predvode sindikati i traje još od 31.7. kada je regulatorno tijelo obznanilo rast cijena struje od 7,4%. Drugi prosvjed organizira glavna opozicijska stranka VMRO-DPMNE.

Nema, naravno, ništa čudno u tome da sindikati i konzervativna stranka ne prosvjeduju zajedno. Kao što nema ništa čudno u tome da glavna opozicijska stranka prosvjeduju protiv odluke regulatornog tijela koje smatraju pijunom u rukama vlasti. Međutim, kako članak na BIRN-u, pozivajući se na stavove različitih komentatora, jasno sugerira, iza prosvjeda ne stoji (samo) klasična opozicijska gesta. Izgledno je, naime, da se radi o mobilizacijskoj taktici predsjednika VMRO-DPMNE-a, Hristijana Mickoskog. Čini se da njega ne brine toliko rast cijene struje koliko namjere političkih veterana unutar stranke koji ga žele smijeniti s mjesta predsjednika. Pritom je riječ o predstavnicima različitih frakcija koje nisu zadovoljne njegovim radom. Prosvjedi mu, dakle, služe kao metoda distrakcije i razlog za neuvažavanje zahtjeva za izvanrednim stranačkim kongresom.

Da posrijedi nije samo protivljenje rastu cijena struje svjedoči i bizaran zahtjev koji se, valjda, “provukao” među one aktualne. Pored zahtjeva za vraćanjem cijene struje na prijašnju razinu i zahtjeva za profesionalizacijom regulatorne komisije za energiju jer je po njima trenutno politički obojena, glavna opozicijska stranka traži uspostavu nacionalnih vikenda tijekom kojih bi kupci i mušterije bili oslobođeni plaćanja poreza na dodanu vrijednost. Moramo priznati da nikad nismo čuli za ovakav tip fiskalnih festivala. Kao što se i ne navodi kako bi se prisililo prodavače da spuste cijene i kako bi se nadoknadili proračunski manjkovi. Niti koliko bi tih “festivala” godišnje bilo. Očito nije posrijedi relevantan zahtjev već samo dodatni prilog teoriji o unutarstranačkoj motivaciji prosvjeda.

Što se pak tiče odgovora vladajućih i regulatorne komisije na prosvjede, oni sindikalne smatraju legitimnim, a stranačke “jadnim”. Vlada se poziva na “komparativnu prednost” i tvrdi da su cijene unatoč povećanju među najnižima u Europi. Kao da ta “prednost” doprinosi kućnim budžetima. Čelni čovjek regulatorne komisije, Marko Bislimovski, tvrdi da potpuno razumije nezadovoljstvo i da su spremni na razgovore s predstavnicima sindikata. On povećanje cijena obrazlaže višim troškovima proizvodnje i distribucije električne energije. Uza svu “objektivnost” ovog objašnjenja, postoje i drugačiji modeli kompenzacije koji ne zahvaćaju najsiromašnije. Njih će mu, nadajmo se, sindikati predstaviti na tim razgovorima.