Poljska vladajuća koalicija PiS prošlog mjeseca objavila je da razmatra povlačenje iz Istanbulske konvencije koju je prethodna vlada ratificirala 2015. godine, što je izazvalo velike prosvjede. Vlada još nije donijela službenu odluku, a najnovija vijest je da je građanska inicijativa pod nazivom “Da obitelji, ne rodu” prošlog tjedna podnijela prijedlog zakona o odustajanju od konvencije s 3.500 potpisa. Ovog mjeseca sličan scenarij se ponovio u Turskoj, koja je također ratificirala sporazum 2014. godine: vlada je najavila da razmatra povlačenje iz sporazuma, a tisuće prosvjednika izašlo je na ulice. Odluka o Istanbulskoj konvenciji je zbog prosvjeda odgođena.
Prosvjednici/e u Turskoj su dodatno ogorčeni takvim vijestima zbog sve većeg broja slučajeva obiteljskog nasilja i ubojstava žena, poput nedavnog slučaja ubojstva studentice Pinar Gultekin koji je izazvao masovne prosvjede u srpnju. Prosvjednici su svojim porukama upozoravali na nesposobnost države da pomogne žrtvama nasilja koje traže pomoć od policije ili sudova, da bi ih se nerijetko ignoriralo. Prema podacima turske nevladine organizacije WWHR, samo 7% žena koje dožive nasilje prijave slučaj policiji. Od toga 4% slučajeva dospije na sud, od čega samo 21% završi osuđujućom presudom – a i tada su kazne blage.
Počeci Istanbulske konvencije, punim nazivom Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, vezani su uz slučaj obiteljskog nasilja i ubojstva u Turskoj 2002. godine. Huseyin Opuz za prvi pokušaj ubojstva supruge Nahide dobio je zatvorsku kaznu od tri mjeseca, a za drugi pokušaj samo novčanu kaznu. Kada je ubio njezinu majku koja ju je pokušala odvesti od njega, Nahide Opuz tada je pomoć potražila na Europskom sudu za ljudska prava koji je jednoglasno presudio u njenu korist. Turska, koja se sada planira povući iz sporazuma o obiteljskom nasilju, prva je iskazala podršku ideji o Istanbulskoj konvenciji 2011. godine. Za razliku od Poljske, vladajuća stranka AKP bila je ta koja je potpisala i ratificirala Istanbulsku konvenciju, ali u međuvremenu se priklonila konzervativnim grupama. Erdogan je najavio odluku o Istanbulskoj konvenciji za prvi tjedan ovog mjeseca, ali sastanak je odgođen zbog masovnih prosvjeda.
Razlozi za povlačenje iz Istanbulske konvencije najčešće nemaju veze s njenim sadržajem, nego su standardni dio šire populističke desničarske retorike o podrivanju nacionalnog suvereniteta od strane Europske unije i uništavanju tradicionalnih obiteljskih vrijednosti. Iako se u samom tekstu konvencije nigdje ne spominju LGBTI osobe, konvencija je optužena za promoviranje njihovih prava, kao i za famoznu „rodnu ideologiju“ jer se u tekstu koristi pojam roda. Jedan turski kolumnist tako je optužio Istanbulsku konvenciju za raspad obitelji, odnosno učestale razvode i nevoljkost mladih ljudi da stupe u brak.
Ratifikacija Istanbulske konvencije je u zastoju u brojnim državama koje su je potpisale: Bugarskoj, Češkoj, Mađarskoj, Latviji, Litvi, Lihtenštajnu, Moldaviji, Rusiji, Slovačkoj, Ukrajini i Ujedinjenom Kraljevstvu.