Prema saznanjima portala Capital.ba, u protekle dvije godine u Banjaluci je otvoreno preko 200 novih firmi u vlasništvu slovenskih državljana. Novinari su pokušali pronaći kancelarije ili predstavništva tih firmi na prijavljenim adresama, ali ostali su kratkih rukava. Razgovarali su i s vlasnicima zgrada i objekata u kojima su te firme prijavljene, ali i oni su prvi put čuli za njih. Dakle, očito je da se ne radi o nekom investicijskom boomu. Riječ je o fantomskim firmama koje su prijavljene na adresama knjigovodstvenih ureda koji im vode poslovne knjige.
Iza svega stoji klasična porezna prevara koja se uglavnom veže za egzotična otočja, znana kao offshore države, na kojima se firme prijavljuju, a poslovne aktivnosti obavljaju negdje drugdje. S obzirom na to da porez plaćaju ondje gdje su prijavljeni, a prijavljeni su tamo gdje su porezne stope nepostojeće ili minimalne, zapravo izbjegavaju plaćanje poreza u zemljama u kojima se poslovna aktivnost provodi. Na taj se način proračuni država oštećuju za milijarde dolara. U ovom se slučaju ne radi o baš takvim astronomskim iznosima, ali isti je princip na djelu.
Dakle, što konkretno stoji iza motivacije slovenskih poduzetnika da firme otvaraju u Bosni i Hercegovini? Za početak stopa poreza na dobit. U Sloveniji porez na dobit iznosi 20%, dok taj isti porez u BiH iznosi tek 10%. I ne samo to, u Republici Srpskoj nema poreza na dividendu pa je isplata sredstava iz dobiti vlasnicima nakon plaćanja poreza na dobit zapravo “slobodna”. U Sloveniji se pak na isplati dobiti u obliku dividendi plaća još 27% poreza. U grubo to znači da ako poslovni subjekt ostvari dobit od, na primjer, milijun eura da će mu, ako tu dobit knjiži u Republici Srpskoj, na kraju ostati 800.000 eura, a ako je poslovanje prijavljeno u Sloveniji tek 500.000 eura.
No, kako saznaju novinara s portala Capital.ba, nije to jedina prednost prijavljivanja firmi u Republici Srpskoj. Jeftinije je i kupovati automobil na firmu. Ako firma sa sjedištem u Banjaluci na primjer kupi automobil za 100.000 eura u Njemačkoj platit će samo 17% poreza na dodanu vrijednost. U slovenskom slučaju se mora platiti 22% poreza na dodanu vrijednost kao i 36% poreza na luksuz. Sve te olakšice glavni igrač u otvaranju svih tih silnih fantomskih firmi u Banjaluci, “kontroverzni poduzetnik” i prijatelj Janeza Janše, Rok Snežič, naziva poreznom optimizacijom, a ne poreznom utajom. On sasvim iskreno priznaje o čemu se u cijeloj priči radi i da naprosto ne želi plaćati poreze u Sloveniji jer su previsoki.
Za svoj angažman čak traži i nagradu od Milorada Dodika u obliku bh. putovnice jer bi inače taj novac išao na Kajmanska otočja. Pritom mu se omakla i zgodna jezična kreacija. Zakovitlan u porezno-geografska snatrenja BiH je nazvao “Panama državom”.