Bivši provladini mediji u Makedoniji oštro kritiziraju vladu za meku cenzuru. To su oni mediji koje je bivši premijer Nikola Gruevski (VMRO-DPMNE) obilato financirao državnim oglasima pretvorivši ih u isključivo pro-vladine medije. Na sličan način to još uvijek radi srpski predsjednik Aleksandar Vučić i slično se možda upravo počinje razvijati u Hrvatskoj. Prije nego pređemo na stvar valja kazati da je ideologija u medijima, koju svi niječu da uopće imaju, naličje tobožnje objektivnosti. To u medijima ne postoji, niti može postojati jer je svaki odabir vijesti, sugovornika, perspektive i načela subjektivni izbor iza kojeg se kriju socioekonomski, politički i drugi vrijednosni interesi. Makedonija je u tom kontekstu case-study koji zorno prikazuje kako se to točno događa i koje društvene posljedice može proizvesti. Državna dominacija nad medijima u Makedoniji završila je s promjenom vlasti, kada su se tzv. Gruevskijevi mediji našli u poziciji znatno nepovoljnijoj nego što su navikli biti.
S druge strane, u vrijeme posljednjih američkih izbora za predsjednika države, upravo je Makedonija bila identificirana kao gnijezdo lažnih internet medija koji su obilato zarađivali objavljujući eksplicitno lažne informacije. Štoviše tada su se u gradu Velesu razvili pravi mali habovi portala s isključivo lažnim vijestima, u pravilu u vlasništvu mladih, računalno sposobnih osoba koji su u tome vidjeli priliku da se izvuku iz siromaštva. Promjenom vlasti i nužnošću hitne sanacije medijskih nesloboda, najstariji i najbolji makedonski novinarski sindikat pokrenuo je medijski upisnik. Cilj toga je bilo da se jasno razgraniče legitimni profesionalni mediji od onih eksplicitno lažnih. Slične upisnike u Hrvatskoj za elektroničke medije vodi resorna Agencija za elektroničke medije. Za druge medije u Hrvatskoj nadležna institucija je Hrvatska gospodarska komora. Upisnici su preduvjet ostvarivanja bilo kakvih medijskih prava i obaveza, i u tome, po pitanju trebaju li takvi upisnici uopće postojati, nema ništa sporno. Takvi upisnici trebaju postojati.
U Makedoniji je zbog zaista loše situacije u medijima (npr. članstvo u sindikatu imalo je u vrijeme Gruevskog biti tajno, zbog straha od otkaza članovima) osnovano cijelo Ministarstvo za informacijsko društvo. U vrijeme epidemije upisnik kojeg je osnovalo Združenje novinara Makedonije (ZNM) postao je preduvjetom za akreditacije nužne za prisustvovanje vladinim online tiskovnim konferencijama i za slobodno kretanje novinara tokom policijskog sata. Iz razloga njima poznatima, bivši Gruevskijevi mediji nisu bili zadovoljni ovim upisnikom već referentnim smatraju upisnik poslovnih subjekata u kojeg su se dužni bili upisati i nakladnici.
Borci protiv cenzure
Makedonska tehnička vlada odmah je reagirala počevši akreditirati medije na temelju upisnika poslovnih subjekata. Zanimljivo je da se na vladino korištenje njihovog upisnika medija žalilo i ZNM koje smatra da je vlada otela njihov upisnik stvoren za druge svrhe, ne za akreditacije. Istovremeno, vlada se pokušala opravdati da je to učinila kako bi spriječila širenje lažnih vijesti u zemlji. Tako su naime kazali BIRN-u. ZNM je objasnio kako je problem s akreditacijama isključivo preko njihovog registra u tome što je sudjelovanje u upisniku dobrovoljno, stoga se ne može kazati da se radio iscrpnom i potpunom registru svih stvarnih medija u zemlji. Također, upisnik ima i provjeru etičkih i profesionalnih standarda, što također isključuje bivše provladine medije. Vidi se to i po broju medija u upisniku koji iznosi 120, dok registar poslovnih subjekata u medijskoj djelatnosti broji 400 medija.
Mediji koji se nisu uspjeli upisati u registar ZNM-a jer se ne pridržavaju profesionalnih i etičkih standarda, osnovali su svoje vlastito tijelo – Makedonsku asocijaciju novinara (MAN), otprilike MAN je kao HNIP, a ZNM je kao HND. Treba ovdje napomenuti da su svi mediji bili pozvani da se učlane u ZNM-ov upisnik, ali su ovi gurevskijevi odbili proći provjeru profesionalnih i etičkih standarda. Ipak, usprkos svemu, ZNM i makedonska vlada potrudili su se popraviti grešku, no bivši provladini mediji i dalje optužuju vladu za diskriminaciju i tihu cenzuru smatrajući da su dovedeni u nepovoljan položaj po pitanju broja izdanih akreditacija i propusnica.
Ova situacija zorno opisuje da ne postoji objektivnost u medijima i da je ideologija uvijek dio medijske politike na svim razinama. Logično je da će vlada sastavljena od ljudi protiv kojih su članovi MAN-a godinama pisali razno-razne neistine i time proizvodili političku i osobnu štetu brojnim ljudima, sada imati averziju prema njima. Logično je da će nova vlada htjeti izbalansirati očajan medijski sektor na način da ojača one slabije medije koji su godinama jedva držali glavu iznad vode i usput podržavali njihove ideje o politici. Logično je da će bivši provladini mediji sada jedva održavati poslovanje zbog smanjenja udjela državnih oglasa u svom poslovanju. I logično je da će se zbog toga ljutiti. Ti mediji i dalje podupiru VMRO-DPMNE, a neki među njima, npr. Kurir, i dalje dobivaju novce od Gruevskog, odnosno od PR mašinerije mađarskog premijera Victora Orbana kod kojeg se Gruevski skrio od makedonskog pravosuđa.
Jedini koji u ovoj priči zapravo zaslužuju pohvalu su makedonski sindikat novinara i ZNM koji su ovime dokazali da se zaista bore protiv cenzure, zastupajući medije koji možda uopće niti ne zaslužuju zvati se medijima. Ipak i u tome ima ideologije: sama ideologija da nemamo ideologiju opet je ideologija, a to vrijedi i za ZNM, samo što je njihova društveno prihvatljiva.