Početkom prošlog mjeseca francuski vrhovni sud presudio je u korist reklasifikacije ugovornog odnosa između Ubera i njegovih vozača. Sudski spor odnosio se na nejasni status zaposlenja platformskih radnika – iako su radnici navodno “samozaposleni”, platformski radnici u istom su odnosu subordinacije kao i bilo koji zaposlenik prema svojem poslodavcu. U konkretnom slučaju, sud je presudio da Uber ima moć organizacije rada vozača, kontrole izvršavanja tog rada i kažnjavanja vozača zbog nepoštovanja njegovih pravila te da zbog toga duguje svojim vozačima određena prava.
Na temelju sudske prakse utvrđene u presudi “Société Générale” 13. studenoga 1996., ova tri kriterija predstavljaju dokaz pravne subordinacije prema francuskom zakonu. Uber je iznio argumente o fleksibilnosti vozača i njihovoj slobodi da rade kada žele – dva pojma koja se ne uzimaju u obzir pri definiciji subordinacije u radnom odnosu. Međutim, sud je u presudi obrazložio da činjenica da vozači sami odlučuju koliko sati dnevno će raditi ne znači da oni nisu u odnosu subordinacije prema Uberu. Platforma ima potpunu kontrolu nad visinom satnice, vozači nemaju svoju bazu klijenata već ih s klijentima spaja aplikacija te ne određuju sami uvjete pod kojima obavljaju uslugu vožnje, već to u potpunosti određuje Uber BV. Stoga je status vozača kao “suradnika” odnosno samozaposlenih izmišljen, te se odnos između vozača i platforme treba reklasificirati kao ugovor o radu, stoji u presudi.
Može se očekivati da će ta reklasifikacija biti korisna svim vozačima Ubera, dajući im bolji pristup socijalnoj sigurnosti. Također, zbog ove presude svi koji to žele mogu zatražiti naknadu, plaće i kompenzaciju u slučaju nepoštivanja maksimalnog radnog vremena, neprijavljenog rada ili otkaza bez odgovarajućeg razloga, što dosad kao “samozaposleni” nisu mogli. Prema francuskom Uberu, 150 vozača zasad se prijavilo ili namjerava podnijeti zahtjev za reklasifikaciju, tj. samo 0,2% trenutne i prošle radne snage platforme.
To je druga sudska presuda u Francuskoj u korist platformskih radnika – prva je bila u korist radnika bivše tvrtke za dostavu hrane Take Eat Easy. U mnogim drugim državama članicama EU također se vode sudski sporovi o statusu platformskih radnika – zemlje poput Španjolske, Italije, Nizozemske i Velike Britanije donijele su nekoliko presuda s različitim ishodima. Istraživačica Christophe Degryse iz Europskog sindikalnog instituta (ETUI) izjavila je: “Porast sudskih slučajeva u različitim državama članicama odražava poteškoće u tumačenju postojećeg socijalnog prava u pogledu novih poslovnih modela koji se temelje na novim tehnologijama i koji imaju veliki potencijal deregulacije tržišta rada. Koordinirani pristup koji bi uzimao u obzir mnogo različitih oblika platformske ekonomije bio bi puno prikladniji i učinkovitiji.”
Cijelu presudu možete pročitati ovdje.