Mađarski oglasi pomažu preživljavanju pro-VMRO-DPMNE medija i nakon pada bivšeg premijera Nikole Gruevskog. Podsjetimo, Gruevski se trenutno nalazi u Mađarskoj koja ga odbija izručiti Sjevernoj Makedoniji gdje ga čeka zatvorska kazna. Budući da je utjecaj Gruevskog na makedonske medije bio sveobuhvatan, dvije godine od njegovog pada, ta zemlja i dalje pokušava utvrditi tokove kapitala koji su uopće omogućili takvu prevlast politike nad sektorom koji bi trebao biti epitoma slobode govora.
BIRN je pokušao provesti opširnu analizu. No, tekstovi koje ovaj medij objavljuje često zbog Zakona o kleveti izostave podatke dobivene ekonomskim forenzičkim uparivanjem, što je proces nedopušten novinarima zbog prava na zaštitu osobnih podataka privatnih kompanija. To pravo privatnih kompanija predstavlja, inače, jednu od glavnih prepreka transparentnosti vlasništva u medijima, ma gdje se oni nalazili. Svi zakoni koji se bave transparentnošću medijskog vlasništva, imaju svoj maksimalni doseg do trenutka do kojeg ne ugrožavaju slobodni tok kapitala koje pravna država skriva više nego što vodi računa o zaštiti privatnih podataka fizičkih osoba. Ova BIRN-ova priča jedna je od onih o mutnim tokovima kapitala u medijima.
Mađarska firma Olivery prodaje maslinovo ulje podrijetlom iz Hrvatske, a oglašava se samo na pojedinim medijima u Sjevernoj Makedoniji. Donedavno, piše BIRN, oglasi te firme dominirali su web sajtovima Kurira, Denešena, Republike, Lidera, itd, ali su početkom ove godine nestali, te su sada vidljivi samo na Alfa TV-u. I druge malene mađarske firme (Bonyart, Skin Delight …) kupuju oglase u tzv. Gruevskijevim medijima, a već i letimični pregled oglašivača po medijima jasno pokazuje da nema ničeg slučajnoga u odabiru medijskih marketinških partnera. Te su firme, naglašava BIRN, popunile prazan prostor u oglasnom prostoru ovih medija, nakon što je VMRO-DPMNE izgubio vlast.
Mađarsko-makedonski kapital
Svi mediji u kojima se oglašavaju malene mađarske firme, spadaju u takozvanu skupinu mađarskih medija u Sjevernoj Makedoniji koje kontroliraju ukupno tri kompanije. Nadimak su dobili nakon injekcije kapitala putem organizacija koje su pod kontrolom mađarskog premijera Victora Orbana. Štoviše, vlasnici tog kapitala, prema medijskim istragama, spadaju u Orbanove “propagandne strukture”. Prije no što su postali “mađarskim medijima”, vlasništvo nad tim izdanjima imale su opskurne firme s off-shore računima, u zemljama poznatima kao porezne oaze, npr. u Belizeu. Urednička politika tih medija osiguravala je i dalje snažnu podršku VMRO-DPMNE-u i jednako e žestoko protivila SDSM-u, ali i svima drugima koje je VMRO vidio kao svoje neprijatelje.
Nije novost da su u vrijeme vlade Nikole Gruevskog državne institucije obilno (za makedonske uvjete) financirale provladine medije. Javno dostupni državni podaci bilježe informacije o 25.000 eura koje je firma Em Media u samo dva mjeseca u 2015. godini dobila izravno od vlade. Niz državnih institucija, poput ministarstava gospodarstva, obrazovanja, prometa i komunikacija, okoliša, zatim zavodi za zapošljavanje i zemljišne knjige redovno su plaćali oglase na medijima s kojima je radila Em Media. Neki put u iznosu od 250 eura, neki put u iznosu od 500 eura po oglasu. Druga firma, Prva Republika, primila je iznos od 32.000 eura u 2015. godini od vlade Makedonije na osnovu “ostalih usluga” – nikad detaljnije opravdanih. Pro-VMRO mediji upali su u ozbiljne financijske probleme nakon pada Gruevskoga, te su do danas ugašeni mediji poput TV Nove, Radio Slobodna Makedonija i novine Republika. Ostali su se snašli i promijenili program.
No, prije nego što će Gruevski izgubiti vlast, 2017. godine, dvojica bivših direktora na mađarskoj javnoj televiziji (Peter Shatz i Agnes Adamik), ušli su na tržište sjevernomakedonskih medija, djelujući kroz nekoliko kompanija: Olivery (firma za prodaju maslinovog ulja), bila je jedna od najvećih oglašivača u medijima koji su podržavali VMRO-DPMNE, nakon promjene vlasti. Ti su oglasi bili toliko izdašni da su mogli financirati redakciju od tri ili više novinara, komentatore, kamermane i drugo neophodno osoblje, zaključuje BIRN. Radi se o Em Mediji, Prvoj Republici i firmi LD Press Media. Em Medija ima vlasništvo nad domenama Kurira, Denešena, Vistine, Ekonomskog i Zdravstva. LD Press Media navodi se kao nakladnik novinske agencije Netpress koju je prethodno posjedovala kompanija Finzi. LD Press bio je u vlasništvu Koste Krpača (40) koji je 2016. godine pronađen mrtav u svome stanu s prostrjelnom ranom, a firma je poznata po nabaci opreme za prisluškivanje za tajnu policiju. Ova afera u aktualnom pravosudnom procesu poznata je kao afera Trezor.
Em Media, Prva Republika i LD Press Media, potom su se od 26. septembra 2017. godine našle u istom vlasništvu – Adinamik Media Kompanije, u punom vlasništvu Adamika. Schatz, spomenuti bivši direktor mađarske javne televizije postao je jedini vlasnik Alfa TV-a kroz četiri kompanije. Alfaskop je jedini vlasnik Alfe, ali je Alfaskop u vlasništvu 4 kompanije, od kojih je CHS Invest Group većinski vlasnik. Vlasnik CHS-a je Target Media koji se nalazi u Schatzovom vlasništvu. Firma je registrirana 1. aprila 2017. godine, piše BIRN.
Tržišna logika kakvu bismo svi htjeli
BIRN je poslao novinarske upite upravama svih ovih firmi tražeći odgovore o njihovom snažnom interesu za prodaju njihovih proizvoda u Sjevernoj Makedoniji i o sadržaju oglašivačkih paketa na tim medijima. Nelogičnost ove poslovne strategije, BIRN opisuje uspoređujući maslinovo ulje firme Olivery koje se reklamira po cijeni od 70 eura, dok inače takvo ulje na policama makedonskih trgovina košta oko 4-5 eura. Odgovor su dobili od Lidije Stančevske Kumeve iz LD Press Medije(za proizvod Skin Delight) i od Janija Bojadzija s Alfa TV (o maslinovom ulju). Kumeva je kazala kako su se oglasi vrtjeli u skladu s ugovorom potpisanim s Netpress agencijom, a o kojem ne može govoriti javno jer se radi o poslovnoj tajni. Na tajnost ugovora pozvao se i Bojadzi.
No, BIRN potom postavlja najlogičnije pitanje na svijetu: kako firme, poput Olivery koja je osnovana 2017. godine kada je prijavila prihod od 5000 eura i koja nema gotovo nikakvu regionalnu distribuciju može financirati tolike oglase? Pogotovo ako se u obzir uzme da ni u 2018. godini nisu zaradili puno više: prijavili su prihod od 7000 eura od čega je 4.100 navedeno kao profit. Usprkos tome, Olivery je plaćao oglase tokom godinu dana na više medija uključujući i na nacionalnoj televiziji, gdje je poznato je, minuta oglasa obično najskuplja zbog najvećeg dosega publike. BIRN si je dao truda i istražio da se oglasi ove kompanije ne mogu pronaći nigdje van Sjeverne Makedonije.
Na pitanja brojnih novinara, mađarsko-makedonski oglašivači davali su izvrsne PR odgovore koji ni na koji način ne objašnjavaju njihovu poslovnu strategiju. Dok je jedna firma navodno plaćala oglase samo prema broju prodanih proizvoda, druga je za ovu izvrsnu poslovnu priliku čula “od prijatelja”. Zanimljivo je na kraju primijetiti, kako se za kapital uvijek pronađu neke prividno sasvim logične praske koje eto baš nikada ne uspijevaju sitnim poduzetnicima, startapovima, a o običnim ljudima da i ne govorimo. Znatiželje radi, ako ste čuli ikada za primjer gdje je neki obrtnik ili umjetnik dobio udarne i najskuplje oglasne prostore za reklamu svog proizvoda koje će platiti samo ako proda proizvod, javite našoj redakciji. Jer takva logika, je poprilično “socijalistička”, pa bi nas zanimalo koja je to tržišna niša gdje nevidljiva ruka tržišta na ovakav način ispravlja svoje minuse.