Nije trebalo puno čekati da takozvane desne populističke stranke širom Europe krenu u orkestriranu histeriju oko koronavirusa. Motiv im, dakako, nije zdravlje stanovništva jer bi inače u njihovim programima i istupima nailazili na zahtjeve i politike koji uključuju izdašnije i funkcionalnije zdravstvene sustave. Pojava koronavirusa im služi kao još jedan navodno presudan argument u prilog zatvaranja granica i strože kontrole migracija. Valja naznačiti da nisu oni jedini “krivci”: itekako su pomogli i navodno im suprotstavljeni “režimski” mediji koji su naprosto iskorištavali klikbejt potencijal vijesti, prenaglašavali opasnost virusa i hranili rasističke fantazije.
Kako funkcionira izgradnja “argumentacije” pokazala je početkom veljače Aurélia Beigneux, zastupnica Nacionalnog saveza (bivše Nacionalne fronte) u Europskom parlamentu. Ona je u raspravi ustvrdila da “slobodna cirkulacija ljudi i roba, imigracijska politika i slabe granične kontrole očito dopuštaju eksponencijalno širenje ovakvog tipa virusa.” Na osnovu tog stava uputila je i “zdravorazumsko” pitanje Andrei Ammon, direktorici Europskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti: ne bi li za Europu bilo bolje da uvede ponovno unutarnje granične kontrole i zaustavi imigraciju? Ammon je odgovorila negativno uz obrazloženje da takav potez nema znanstveno utemeljenje. Istog je stava i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) koja je uputila javni savjet protiv restrikcija putovanja i trgovine.
No, znanstvena utemeljenja na ekstremnoj desnici uglavnom ne igraju važnu ulogu. Zapravo, češće ih se prokazuje kao dio zavjere elita nego kao orijentir za političko djelovanje. Pored francuskog Nacionalnog saveza, “frku” oko koronavirusa je podigao i španjolski Vox, relativno nova stranka krajnje desnice koja u posljednje vrijeme bilježi sve relevantnije rezultate. Oni su zatražili od španjolskih vlasti da odmah zaustave sve ulaske u zemlju iz Kine. Službenom zahtjevu su pridružili i “šaljive” objave na društvenim mrežama. Tako je jedan zastupnik Voxa u madridskoj gradskoj skupštini napisao na Twitteru: “Ako se izgubim, nemojte me tražiti u kineskom restoranu.”
Rasistički stavovi prema Kinezima u porastu su širom Europe nakon prvih saznanja o koronavirusu. Iako sam virus predstavlja pogonsko gorivo za razne teorije zavjere, sami Kinezi ne mogu poslužiti kao snažan rasistički okidač koji bi se onda lako preveo u popularne političke zahtjeve. To ne znači da nisu podložni cijelom nizu stereotipa i predrasuda, već da nemaju (još) taj “mobilizacijski” potencijal za ekstremnu desnicu kao na primjer Muslimani ili Afrikanci. Međutim, talijanska Liga se prisjetila kako doskočiti tom problemu. Oni problem ne vide u samim Kinezima već u Afrikancima. Jer jednom kad se oni zaraze onda smo gotovi. A zarazit će se zbog snažnih ekonomskih veza Kine i Afrike.
Dakle, uspjelo im je integrirati prijetnju koronavirusa u postojeće anti-migrantske narative. U međuvremenu, realnu prijetnju sigurnosti u Europi predstavlja upravo ekstremna desnica. Sinoć je njemačkom gradu Hanauu ekstremno desni terorist ubio devet ljudi. Mediji pritom uglavnom oklijevaju s kvalifikacijom terorist već uglavnom koriste onu ubojice. Jer terorist implicira širu političku pozadinu i opasnost, dok samo ubojica, makar i s jasnim ideološkim sklonostima, predstavlja isključivo pojedinca. A nedavni slučajevi otkrivanja ekstremno desnih organizacija s planom napada i izazivanja građanskog rata u Italiji i Njemačkoj, kao i rast popularnosti očito fašističkih stranaka, jasno sugeriraju da posrijedi nisu samo pojedinci koji krive knjige čitaju, kako bi rekao Johnny Štulić, već političke snage koje posljednjih godina prolaze kroz proces političke normalizacije.