Izbori u njemačkoj saveznoj državi Tiringiji održani su još 27. listopada prošle godine. Međutim, rezultati su prilično otežali koalicijske pregovore i formiranje vlasti. Relativni pobjednik izbora je bila Ljevica koja je osvojila 29 od ukupno 90 zastupničkih mjesta. Na drugom mjestu se našla ekstremno desna Alternativa za Njemačku (AfD) s 22 mandata, dok je jedan mandat manje osvojila Kršćansko-demokratska unija (CDU). Socijaldemokrati (SPD) su osvojili osam zastupničkih mjesta, dok su Zeleni i liberali (FDP) osvojili po pet.
S obzirom na “sanitarni kordon” prema AfD-u, samo su dvije opcije naizgled bile u igri: koalicija Ljevice i CDU-a koja je zbog ideoloških razloga bila zapravo nemoguća ili širi nestabilni koalicijski blok koji bi činili Ljevica, SPD, Zeleni i FDP. Ništa od toga se nije uspjelo dogovoriti i jučerašnji je dan u parlamentu zamišljen zapravo kao pokušaj formiranja manjinske vlade na čelu s prethodnim predsjednikom savezne države, a to je bio Bodo Ramelow iz Ljevice. Procedura je takva da se tajnim glasanjem u dva kruga traži apsolutna većina, dakle 46 glasova, dok je u trećem krugu dovoljna relativna većina.
Ramelow u prva dva kruga nije uspio: dobio je 42, odnosno 43 glasa. U trećem krugu se kandidirao predstavnik FDP-a Thomas Kemmerich. Osvojio je dovoljnih 45 glasova naspram 44 protiv, uz jednog suzdržanog, iako su liberali na izborima osvojili tek pet mandata. Ključna je bila podrška koju su mu dali zastupnici CDU-a i AfD-a. Tim je činom prekršen tabu: prvi put je u suvremenoj Njemačkoj vlast formirana uz podršku fašista iz AfD-a. Da nije pretjerano govoriti o fašistima govori i sudska presuda iz rujna prošle godine po kojoj je legalno Björna Höckea, lidera AfD-a u Tiringiji, nazivati fašistom jer ta etiketa počiva na dokazivim činjenicama.
Ishod glasanja je prouzrokovao politički šok u Njemačkoj. Iz FPD-a su odbacili optužbe za nedopustiv politički čin tvrdeći kako nisu znali da će članovi AfD-a glasati za njihovog kandidata. Tu je tvrdnju njihov vođa Christian Lindner pravdao tajnim glasanjem i interpretacijom po kojoj su se fašisti tako postupili zbog taktičkih razloga. Međutim, njihova jalova opravdanja padaju u vodu samom činjenicom da su prihvatili te glasove. U Berlinu je odmah organiziran prosvjed ispred središta stranke na kojem se okupilo 5.000 ljudi, a uslijedile su i reakcije iz ostalih stranaka koje su snažno osudile cijeli proces i ishod. Iz CDU-a su poručili da se članstvo u Tiringiji ponašalo mimo službenog stava stranke i zatražili su nove izbore kao rješenje problema. Međutim, u toj stranci situacija oko odnosa s AfD-om nije baš tako jednoznačna kao što sugerira reakcija predsjednice stranke Annegret Kramp-Karrenbauer ili ona generalnog tajnika Paul Ziemiaka koji je poručio da se “FDP igrao s vatrom i zapalio cijelu zemlju”.
Naime, konzervativniji dio CDU-a već duže vrijeme promovira relaksiraniji odnos prema fašistima i gradi političku klimu u kojoj možebitna koalicija s AfD-om ne bi predstavljala toliki skandal. Čelnica Ljevice u Turingiji, Susanne Hennig-Wellsow, koja se odbila rukovati s Kemmerichom nakon pobjede i bacila mu buket cvijeća pred noge, ustvrdila je da se ovako nešto već duže vremena pripremalo i da posrijedi nije tek slučajan taktički rasplet. Bez obzira na to kakav će biti proceduralni rasplet priče u Tiringiji, slijede li novi izbori ili je nekakav drugi ishod u igri, politički učinak je već polučen. Premda su uslijedile snažne reakcije s gotovo cijelog političkog spektra, učinjen je snažan i možda presudan korak prema političkoj normalizaciji nacista iz AfD-a.
Povijesne paralele su također zlokobne: Hitlerova stranka je prvo na vlast došla u Tiringiji 1930. godine.