rad
BiH
tema

Svjetla Sarajeva i pravo na mrak

Foto: Nidžara Ahmetašević

Pravo na zaštitu od svjetlosnog onečišćenja posljednjih je godina postalo važna tema u mnogim zemljama, što je dovelo do uvođenja zakonske regulacije umjetnog osvjetljenja. No kao što pokazuje primjer Sarajevo City Centra, zaštita od štetnog djelovanja tog onečišćenja nije na dnevnom redu bh. institucija, osobito ako se kosi sa željama investitora…

Koliko su vlastima u Sarajevu važni građani i njihova dobrobit pokazuje i odnos kakav imaju prema okolišu. Zaštita okoliša u Sarajevu se ogleda u tome što radnici komunalnog preduzeća povremeno očiste korita rijeka, nekada posijeku neko staro stablo – mada većina padne sama usred naleta vjetra ili pod težinom snijega – a obavezno barem dva puta godišnje zasade lijepo cvijeće u parku preko puta Predsjedništva. Sve ostalo je podređeno interesima kapitala.

Rukovođene takvom logikom, gradske vlasti odobrile su i izgradnju tržnog centra Sarajevo City Center (SCC), a potom i postavljanje bliješteće medijske fasade u blizini stambenih objekata, u istoj visini sa prozorima okolnih zgrada, te direktno iznad glavne gradske saobraćajnice, u visini semafora i saobraćajnih znakova. Velika, nezgrapna, crna zgradurina, koja bliješti u svim bojama, tako je nikla na ulazu u jedino gradsko šetalište – Vilsonovo, pored rijeke, u naselju u kojem je većina stambenih zgrada izgrađena još u 19. vijeku i po svim bi pravilima morala biti zaštićena kao kulturno-historijski spomenik.

Nezgrapna kakva jeste, zgrada je u potpunosti zatvorila pogled prema Trebeviću, onemogućila prirodnu svjetlost, te promijenila tok vjetrova u tom dijelu grada. Upozoravali su građani i stručnjaci na sve moguće opasnosti, ali su se vlasti jednostavno oglušile. Na kraju je izdata i dozvola za medijsku fasadu sa koje od 7 ujutro do 23 sata navečer bliješte reklame i razne poruke koje se reflektuju na prozorima okolnih zgrada.

Onima koji žive u neposrednoj blizini – što znači odmah preko ulice – ova fasada postala je jedino što vide kroz prozor, a reklame jedini izvor svjetlosti. Uđete li u neki od tih stanova, činit će vam se kao da ste se popeli na samu medijsku fasadu. Neki od građana su postavili i specijalne tamne folije koje smanjuju prodor svjetlosti za 60 posto, ali ni to nije pomoglo.

Spuštene roletne

Tek rijetki građani Sarajeva, zadnjim atomima snage, pokušavaju da se pobune protiv SCC-a. Njih petnaestak, uz podršku Mjesne zajednice Marijin Dvor, uputili su žalbu nadležnim institucijama, pokušali razgovarati sa predstavnicima tržnog centra, no niko nema sluha za njih. Odlučili su i da bojkotuju SCC, no tako ih je malo da to sigurno vlasnici ni ne primjećuju. Ostali kažu da im ni to što nemaju prirodnog svjetla, ni to što im reklame skoro non-stop osvjetljavaju stanove, ne smeta. “Već smo se navikli”, kažu nemoćno sliježući ramenima, mada se čini da su svjesni da boriti se za svoja prava u ovakvom sistemu teško može donijeti nešto dobro.

Ni podatak da je vrijednost stanova u ovom dijelu gradu pala za u nekim slučajevima jednu trećinu, također ih ne tjera na pobunu. Većina živi iza spuštenih roletni, u sjeni velike crne zgrade, uz stalno bljeskanje svjetala, i šuti. Trpe i to što navečer nema ulične rasvjete u neposrednoj blizini ovog objekta, a kako bi valjda sve reklame bile još vidljivije. Ne čuje se glas ni svih onih građana koji voze ovim dijelom grada, niti policije, mada postoji realna opasnost da jaka svjetlost i sadržaj medijske fasade odvuku pažnju vozačima, čime bi ugrozili ostale učesnike u saobraćaju.

Stručnjaci kažu da su medijske fasade kakva je ona na SCC prava ekološka katastrofa. Srđa Hrisafović, arhitekta i ekspert za urbanističko projektovanje i osvjetljenje, tvrdi da su ovakve vrste instalacija strogo regulisane u većini gradova EU, ali i u svijetu s obzirom da se smatraju uzročnikom “svjetlosnog onečišćenja” koje je definisano kao “svako nepotrebno rasipanje umjetne svjetlosti”. Dokazano je da svjetlosno onečišćenje može biti uzrok niza zdravstvenih problema kod ljudi, od anksioznosti i poremećaja sna do težih zdravstvenih problema. Prema istraživanjima, ovakve reklame mogu uzrokovati poremećaj vida jer emituju svjetlost do 1.000 putu jaču nego što ljudsko oko može trpiti. Uz to, medijska fasada ozbiljno narušava ekosistem ometajući let ptica i buba, kao i njihovo nastanjivanje. I na kraju, predstavlja potpuno bespotrebno trošenje električne energije.

Interesi “ulagača”

Širom Europske unije već više od 20 godina postoje zakoni koji regulišu upotrebi vještačkog svjetla. Za ovakve zakone izborili su se eko aktivisti, koji su uspjeli u tome da natjeraju kompanije koje se bave rasvjetom da vode računa o jačini svjetla i tipu svjetiljki koje proizvode. Prošle godine je i Hrvatska uvela zakon protiv svjetlosnog onečišćenja koji obavezuje onog ko postavi medijsku reklamu da reguliše jačinu rasvjete, plati preventivne mjere kao i mjere otklanjanja štete nanešene okolišu. Ekolozi i naučnici sve češće upozoravaju o problemima koje uzrokuje svjetlosno onečišćenje i nalaze načine da obavežu vlasti da mijenjaju zakone. Bosna i Hercegovina, koja do sada nije bila zemlja uzročnik svjetlosnog onečišćenja, ima mogućnost odmah usvajati nove zakone, što je u interesu njenih građana, a istovremeno i zaštite prirodnog okoliša. No, ovdašnje vlasti su izabrale potpuno ignorisati ovaj novi ekološki trend, a kako bi se prilagodile “ulagačima”.

Bosna i Hercegovina generalno ima problema sa nepostojanjem vladavine zakona. Što znači da se čak ni oni zakoni koji postoje ne provode u djelo. Naročito ne oni koji mogu ugroziti dobit kapitala. Rješenja za sada nema ni na pomolu. Građani Marijin Dvora koji su se žalili nadležnim institucijama nisu time dobili ništa. Njihove žalbe prebacivane su s jedne na drugu instituciju, i na kraju vjerovatno zaboravljene. Ukoliko žele da izađu gradu i građanima u susret, uprava SCC bi mogla barem zamijeniti svjetiljke te postaviti neke slabije snage, mada je u stvari jedini spas da se ukloni ova i slične reklame, što teško da će se desiti. Ono što je mnogo vjerovatno je da će uskoro i u drugim dijelovima grada početi nicati isti ovakve medijske fasade, a sve više i više građana će živjeti iza spuštenih roletni, tiho, uvjeravajući sebe da im ništa ne smeta.