Planovi modernizacije odlagališta otpada Drisla blizu Skoplja otvorili su pitanja o javnom i privatnom interesu u odlaganju otpada u Makedoniji. Osim nezakonitosti prilikom provedbe natječaja za koncesiju odlagališta, kao problem se javlja i pitanje povezanosti rasta konzumerizma s povećanjem količine otpada, ali i učinkovitosti javno-privatnih partnerstva, te u konačnici, društveno najodgovornijeg načina gospodarenja otpadom.
Briga za zdrav okoliš zajednička je dužnost svih članova nekog društva. Podizanje svijesti građana o potrebi stvaranja manje otpada u situaciji sve većeg utjecaja konzumerizma predstavlja nužnu komponentu nastojanja da se smanji proizvodnja otpada u mnogim zemljama Balkana, uključujući Makedoniju. Naročito ako u obzir uzmemo da je za razgradnju otpada na odlagalištima potrebno više od jednog stoljeća. Ovaj je problem u Makedoniji prisutan od njene neovisnosti, no gospodarenje otpadom tek je odnedavno prepoznato kao važan politički i ekološki problem s čijim se negativnim učincima po okoliš, ali i po društvo u cjelini, tek treba suočiti.
Zaštita okoliša i gospodarenje otpadom su danas u Makedoniji na vrlo niskoj razini, ako ne i ispod svih standarda, a stvaranju lošeg ugleda Makedonije kao zemlje koja ima problema sa smećem doprinosi i manjak svijesti o problemima koji nastaju kao posljedica lošeg gospodarenja otpadom. Ranije nedostatno ulaganje vlasti u ljudske i financijske resurse u području gospodarenja otpadom pokušalo se kompenzirati zakašnjelim usvajanjem europskih i svjetskih standarda, što je rezultiralo primjenom disfunkcionalnih mehanizama u reguliranju ovog problema i pritom dovelo do brojnih negativnih posljedica po okoliš i zdravlje ljudi.
Ilegalna odlagališta
Stanovnici Makedonije godišnje proizvedu više od 650.000 tona otpada, od čega većina završava u jednom od komunalnih odlagališta. No još uvijek prilično velik udio od otprilike 150.000 do 200.000 tona završava u ilegalnim odlagalištima. O tom se dijelu otpada i njegovim kategorijama ne vodi službena evidencija niti provodi pravilna inspekcija, što predstavlja opasnost ne samo za biljne i životinjske vrste, nego i za zdravlje stanovništva u neposrednoj blizini. S obzirom na status kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji od 2005., Makedonija ima obavezu prilagoditi svoje zakonodavstvo po pitanju otpada europskom. U tu je svrhu usvojen je i novi Zakon o gospodarenju otpadom koji se odnosi na opasni i drugi otpad. Iako se to smatra korakom u pravom smjeru, ostaje činjenica da se makedonski gradovi, pogotovo oni veći, još uvijek utapaju u smeću što ukazuje na nepostojanje konzistentne politike komunalnog otpada. Kao dio rješenja ovog problema predložena je izrada projekta recikliranja otpada kao društveno poželjnog cilja.
Vlada je 2008. godine donijela Nacionalnu strategiju gospodarenja otpadom i Nacionalni plan gospodarenja otpadom. Ti dokumenti sadrže i određuju glavne politike za razdoblje 2008.-2020., a dio ove nacionalne strategije je i sanacija Drisle, najvećeg odlagališta otpada u Makedoniji koje se nalazi u blizini glavnog grada Skoplja. Ono je sada poznatije kao veliki izvor onečišćenja obližnjih rijeka i podzemnih voda te kao mjesto stanovanja i rada siromašnih i beskućnika (uglavnom Roma) nego kao odlagalište. Ipak, Drisla je još uvijek jedino odlagalište koje ima kapacitet i tehničke mogućnosti da proizvodi energiju, sirovine i gorivo iz otpada te na taj način smanji količinu komunalnog, medicinskog i kemijskog otpada koji se tamo odlaže.
Javno-privatna partnerstva
Premda je u pogledu pravne regulacije gospodarenja otpadom ostvaren skroman napredak, još je uvijek prisutna velika količina neizvjesnosti pri njegovoj provedbi – što je ključni uvjet uspjeha strategije. Smatra se da su javno-privatna partnerstva najbolji način za uspostavu postrojenja za gospodarenje otpadom i njegovo zbrinjavanje. Njihov je glavni deklarirani cilj modernizacija i opremanje odlagališta najnovijom infrastrukturom i pretvaranje odlagališta u moderna postrojenja za reciklažu. Ipak, na temelju primjera iz drugih zemalja, možemo zaključiti da takva partnerstva zapravo doprinose manjem utjecaja države u donošenju odluka o tom osjetljivom problemu dok se ključne javne usluge prepuštaju privatnom sektoru. Takvi dogovori države s privatnim sektorom zapravo podsjećaju na “partnerstvo” konja sa svojim jahačem.
Tako je odlagalište Drisla, koje je do siječnja 2013. godine djelovalo kao javno poduzeće, pretvoreno u društvo s ograničenom odgovornošću što je Skoplju omogućilo da sklopi javno-privatno partnerstvo sa stranim investitorom. Nakon raspisivanja međunarodnog natječaja Grad Skoplje je s oduševljenjem objavio da je pronašao partnera (talijansku tvrtku FCL Ambiente) za kojeg vjeruje da je pravi izbor koji će Drislu pretvoriti u moderno odlagalište. No ovu je odluku Grada pravno osporila njemačka tvrtka Scholz AG (jedan od ukupno tri ponuđača, koji je na natječaju postigao drugo mjesto) tvrdeći da FCL Ambiente nema dovoljno iskustva potrebnog za upravljanje odlagalištem. Upravni sud je uvažio pritužbu njemačke tvrtke i prvostupanjski presudio da sklapanje ugovora o koncesiji s talijanskim konzorcijem nije provedeno u skladu s zakonima, što je kasnije potvrđeno na višoj sudskoj instanci.
Na stranu tvrtke Scholz AG stala je njemačka ambasada u Skoplju, koje je u priopćenju upozorila da takva odluka Grada može negativno utjecati na planove njemačkih tvrtki vezane uz potencijalne buduće investicije u zemlji. Organizacija za borbu protiv korupcije “Transparentnost Makedonija” također je izrazila sumnju u to da je odluka Grada u najboljem interesu njegovih građana. Naposljetku je postupak dodjele koncesije poništen i Grad je bio prisiljen ponoviti natječaj. No na tom je ponovljenom natječaju koncesija ponovno dodijeljena talijanskoj tvrtki. Reakcija Scholz AG-a se još čeka. Višemilijunski ugovor između Grada i FCL Ambientea težak je oko 74 milijuna eura, a taj se novac u idućih četiri do pet godina treba uložiti u projekt u kojem će FCL Ambiente posjedovati 80% odlagališta, pri čemu će Grad dobivati 20% godišnjeg profita od objekta, u skladu s udjelom u modernizaciji Drisle.
Zdravlje ispred profita
Međutim, bez obzira na konačni ishod, više je nego jasno da smo već izgubili puno vremena. Da nije bilo potrebe za uključivanjem pravosudnih tijela i da je Grad obavio svoj posao u skladu sa zakonom u rješavanju ovog vrlo osjetljivog pitanja za građane Skoplja i obližnjih naselja, vjerojatno bismo već svjedočili nekim pozitivnim promjenama, iako možda samo djelomičnih.
S obzirom na hitnost problema zbrinjavanja otpada i sumnje u pravilno postupanje vlasti, pokret Solidarnost je pokrenuo stvaranje šireg bloka koji se sastoji od stručnjaka, nevladinih organizacija i ljevičarskih grupa. Ideja iza takvog saveza je poticanje veće participacije lokalnog stanovništva u suočavanju s ovim i drugim problemima. Demokratizacija pitanja otpada nudi se kao najbolji mehanizam osobito s obzirom da rješenja kao što su recikliranje i drugi modeli održivosti zapravo zahtijevaju sudjelovanje lokalnih zajednica. Također, aktivno sudjelovanje stanovništva koje najviše osjeća problem u pravilu je uspješnije od programa nametnutih odozgo koje su osmislili birokrati koji malo ili nimalo ne sudjeluju u zajednici, osobito stoga što se tako zdravlje stanovništva i zaštita prirodnih resursa postavlja ispred profita privatnih kompanija. A to je zahtjev koji države u eri neoliberalizma rijetko ispunjavaju.
S engleskog preveo Damjan Rajačić