Činilo se kao manje-više gotova stvar. Mate Rimac je odradio ulogu posrednika, ministar gospodarstva se zadovoljno smješkao, a bivši ministar nudio najbolju lokaciju za cijeli projekt. No, dočekao nas je hladan tuš: ipak ništa od tvornice Volkswagena u Hrvatskoj. Kako izvještava Novi list, u Volkswagenu su već donijeli odluku o lokaciji nove tvornice, samo su političke prilike malo zamrznule realizaciju.
Naime, njemačka tvornica je još ljetos odlučila izgraditi novi pogon u Turskoj, u Mirasu kraj Izmira. Prije nekoliko tjedana je Volkswagen i registrirao svoju firmu u Turskoj, ali onda je uslijedila vojna intervencija u Siriji i projekt je zamrznut. Ta je odluka bila dovoljna da se uskomešaju regionalni kompradori i ponude svoje lokacije. Bez uspjeha jer, kako tvrdi Andreas Tostmann, šef proizvodnje u Volkswagenu, trenutno ne traže novu lokaciju.
A odluka za takvu investiciju leži, naravno, u troškovima. Njemačke autokompanije su izvukle dovoljno profita na niskim nadnicama istočnoeuropskih radnika i sad moraju krenuti istočnije. Uslijed emigracije iz istočne Europe i izraženije radničke mobilizacije koja je uključivala i štrajkove, recimo u Mađarskoj i Slovačkoj, nadnice su postale naprosto previsoke za očekivanu profitnu stopu. Također, tvornice Volkswagena u Njemačkoj i Češkoj će se postepeno okrenuti proizvodnji električnih automobila, dok će ova u Turskoj proizvoditi one na fosilni pogon.
Dakle, sve hrvatske nade u veliku Volkswagenovu investiciju zasnivale su se na Erdoğanovoj okupaciji Sirije i ratnim zločinima nad Kurdima te na tome da u Volkswagenu jako cijene Matu Rimca. Užasi postmoderne, reklo bi se. Naime, Turska je odabrana zbog velikog tržišta, niske cijene rada i logističke olakšice: pored Izmira postoji već cijeli niz tvornica i zaokružena mreža isporučitelja dijelova. Teško tome mogu konkurirati europska skrb za Kurde i ugled Mate Rimca. No, ako postoji utjeha: Vučić se u cijeloj priči ponašao još blesavije.