Ništa toliko plastično ne svjedoči razmimoilaženju interesa kapitala i širih društvenih interesa kao mehanizmi “rješavanja sporova između investitora i država”. Poznati su uglavnom po engleskoj kratici ISDS (Investor-State Dispute Settlement), a činili su najkontroverzniji element nikad potpisanog famoznog TTIP-a. Međutim, to što nisu zaživjeli sudovi u paketu trgovinskog sporazuma, ne znači da ih danas nema. ISDS mehanizmi su uključeni u različite bilateralne sporazume u skladu s pravilima Svjetske banke i Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD).
O čemu se točno radi? Pa strani investitori tuže države u kojima su investirali jer im navodno ugrožavaju investicije ili osujećuju predviđene visine profita. Uglavnom je riječ o novim zakonodavnim rješenjima ili odlukama koje nisu u skladu s poslovnim željama investitora. Pritom im je potpuno svejedno što stoji iza tih rješenja ili promjena. A razlozi mogu biti različiti: demokratski pritisci zbog ugrožavanja okoliša, dolazak nove političke opcije na vlast koja ima drukčiju razvojnu viziju, izmjena radnog zakonodavstva u korist radnika ili naprosto prepoznata društvena štetnost investicije po različitim parametrima.
Broj tih tužbi je, uz blage oscilacije, u znatnom porastu u proteklih tridesetak godina. Tužbe se podnose privatnim arbitražnim sudovima, a suce biraju tužitelj i tuženik. Takvi odnosi upućuju na naizgled neutralne i nepristrane odnose, ali učinci tih sudskih procesa sugeriraju drukčiju prirodu tih sudova. Naime, prema podacima UN-a, u 2018. godini 70% procesa je otišlo na stranu investitora. Također, investitori imaju priličnu privilegiju: samo se oni mogu obraćati tim sudovima i zaobilaziti nacionalna sudstva. Svima drugima, od država do na primjer onih kojima su ugrožena ljudska prava, ta je opcija uskraćena.
Kako bi doskočila tim problemima, Europska komisija kani osnovati svoj Multilateralni investicijski sud. Prema Komisiji, jedino sud sastavljen od stalno zaposlenih profesionalaca i stručnjaka može jamčiti neutralnost. No, kritičari i u ovoj ideji, iako nešto boljoj od postojeće prakse, vide probleme. Naime, oni se protive izdvojenom sudskom tijelu za korporativno pravo i zagovaraju rješavanje tih procesa kroz nacionalna sudstva: investitori ne bi smjeli imati privilegije u odnosu na ostale. Zasad nije predviđen nekakav vremenski rok za ustanovljavanje tog suda, ali pritisci rastu. Sve zemlje koje pokušavaju iole prilagoditi svoja zakonodavstva borbi protiv klimatskih promjena na udaru su investitorskih tužbi. Naime, ugrožavanje života na zemlji ne ugrožava njihove profite. Naprotiv.