“Kako ja mogu biti terorist, pa ja sam Poljak?” začuđeno je upitao tridesetčetverogodišnji Paweł Gołaszewski kada ga je u veljači u Leedsu uhitila britanska policija. Punih deset godina je živio u Britaniji, a pažnju tamošnjih sigurnosnih službi privukao je internetskim istraživanjem priručnika za kućnu izradu bombi, posjedovanjem velike kolekcije hladnog oružja i suzavaca te pokušajima da kupi pištolj. Na sudu prošlog tjedna nastojao se obraniti tvrdnjom da mu sve to treba za povremeni posao zaštitara, ali sud mu nije povjerovao i odredio mu je zatvorsku kaznu nešto dulju od dvije godine. Razlog za to su očite veze Gołaszewskog s ekstremnom islamofobnom desnicom.
Preko svog branitelja, osuđeni je poručio kako je gorko razočaran presudom jer je cijeli svoj život posvetio zaštiti ljudi. Suprotno svjedocima na sudu, ustvrdio je kako nije rasist ni nacist, već ga samo ozbiljno zabrinjava razina imigracije u Veliku Britaniju (iako je on iz Poljske). Tu se zapravo krije i tajna njegove zbunjenosti s početka teksta: Gołaszewski sebe nije vidio kao potencijalnog terorista zato što – baš poput dobrog dijela desničarskih političara i medija – teroristima smatra samo muslimane, dok islamofobne teroriste doživljava kao branitelje “Zapadne civilizacije”. Njegovi stavovi naposljetku ne razlikuju se previše od onih koje otvoreno izražava poljska vlada.
Normalizacija stavova
Britanski mediji nabavili su i fotografije Gołaszewskog s bivšim poljskim eurozastupnikom Januszom Korwin-Mikkeom koji je redovito šokirao kolege u toj instituciji otvorenim rasizmom i mizoginijom. Ali bilo bi pogrešno svu krivnju svaliti na Poljsku. Po svemu sudeći Gołaszewski se radikalizirao u Britaniji. Policija je dokazala njegove veze s brojnim britanskim nacističkim grupama kao i strankama ekstremne desnice. Britanska protuteroristička služba uostalom nedavno je objavila kako desničarski terorizam smatra “najbrže rastućim problemom u zemlji”. Iako taj problem ne uključuje naravno samo ni pretežno Poljake, Gołaszewski je daleko od jedinog britanskog desničarskog terorista tog porijekla.
Otprilike u isto vrijeme sud u gradu High Wycombeu osudio je osamnaestogodišnjeg Jaceka Tchórzewskog na četiri godine zatvora zbog planiranja terorističkih napada s ekstremno desničarskim i islamofobnim motivima. Dokazana mu je i veza s još dvojicom poljskih tinejdžera iz okolice Leedsa koji su osuđeni na ljeto, a koji su privukli pažnju zbog planiranja ubojstva princa Harryja nakon što se oženio za ženu dijelom crnačkog porijekla. S jedne strane stvar zvuči groteskno: ekonomski migranti u Britaniji žele ubijati izbjeglice s Bliskog istoka koje nazivaju “migrantima”, dok sebe smatraju “domaćima”. No iza te uvrnute logike krije se ideologija ekstremne desnice koja se udomaćila i široko izvan terorističkih krugova.
Suočeni sa sve izraženijom ksenofobijom u Britaniji, koja je vrlo često usmjerena protiv više od milijun tamošnjih Poljaka, dio ljudi tog porijekla nastoji se “integrirati” preuzimajući islamofobnu i rasističku ideologiju. Logika je: “mi smo možda stranci, ali barem nismo tamne kože ili muslimani”. Uostalom malo je gastarbajtera na Zapadu koji sebe ne doživljavaju boljima od drugih gastarbajtera i koji nisu spremni poduzeti napor da to “domaćima” i dokažu. To što taj motiv dio ljudi tjera na planiranje terorističkih napada posljedica je raširenosti ekstremno desničarskih mreža diljem kontinenta, kao i normalizacije islamofobije i rasizma posljednjih godina za koju nisu krivi samo poljski tinejdžeri.