Syngenta, međunarodna agrokompanija sa sjedištem u Švicarskoj, i u vlasništvu kineske državne petrokemijske kompanije ChemChina, objavila je da je kupila Cropio – agrotehnološku firmu koja se bavi tehnološkim nadgledanjem poljoprivrednih polja i čija tehnologija nadgleda 10 milijuna hektara zemljišta u istočnoj Europi. Kako piše Agroklub, koji sa 377 pozitivno intoniranih članaka djeluje kao privatni PR portal Syngente: “ovom akvizicijom Syngenta dolazi do vodeće pozicije digitalnog upravljanja na važnim poljoprivrednim tržištima!” Na globalnoj razini, Syngenta je prisutna u Aziji, u Sjevernoj (SAD, Land.db) i Južnoj Americi (Brazil, Strider) te sada i u Europi s Cropiom. Ukupno diljem svijeta kontroliraju 40 milijuna hektara, a planira se udvostručenja te površine do kraja iduće godine.
Cropio posluje u više od 50 zemalja, no fokus polaže na istočnu Europu nudeći softverska rješenja za snimanje poljoprivrednih površina i praćenje te evidentiranje proizvodnje. Na tržištu će se Cropio i dalje prikazivati kao samostalna firma, iako joj je vlasnik Sygenta koja se također prikazuje kao samostalna, iako je u vlasništvu ChemChina. Syngenta je također vlasnik i švicarske farmaceutske kompanije Novartis, a 2014. je izbjegla postati objektom akvizicije koju je pokušao Monsanto, i sam kasnije “akvizitiran” od Bayera.
Krvlju i tuđim znojem do globalne dominacije
Pod motom povećanja poljoprivredne održivosti, produktivnosti te “profitabilnosti” rada poljoprivrednika i upotrebe digitalnih tehnologija, Syngenta ne preza ni pred genetskim modificiranim organizmima u usjevima. Zbog toga je već dospjela na globalni zao glas, a nakon krvave okupacije istraživačkog laboratorija (u kojem se provode genetska modificiranja povrća) brazilskih bezemljaša protiv ove kompanije, koji je završio smrću jednog seljaka (aktivisti su osuđeni za ometanje posjeda, a zaštitarska firma za smrt seljaka, dok je Syngenta prošla nekažnjeno). Štetnost i ove prehrambeno tehnološke kompanije u vidokrugu je i Europske komisije koju je Syngenta tužila radi zabrane pesticida koji ubijaju pčele.
Dakle, poslovni krug Syngente je savršeno zatvoren, a njihovo predstavljanje prema javnosti još je jedan primjer vrhunskog cinizma korporativnog svijeta: pod geslom tehnološkog napretka i jeftinije hrane zapravo se pesticidima i GM organizmima prihod ekstrapolira iz ruku seljaka i koncentrira u obliku profita ove korporacije. Potom se problemi po ljudsko zdravlje koje nastaju zbog izumiranja pčela i viška peludi u atmosferi jednostavno rješava antihistaminicima koje proizvodi Novartis, također u portfelju Syngente. A čak i kad se zakoni donesu lobisti (prema prikazanim podacima Syngenta u EU godišnje potroši milijun i pol eura samo na lobiranje) pokušavaju ograničiti doseg tih zakona, a ako u tome uspiju samo djelomično, uvijek su tu sudski procesi…
Osim brazilskog slučaja gdje je izmakla kaznama, Syngenta se pojavljuje u SAD-u kao tužitelj Sveučilišta Berkely čiji je znanstvenik dokazao da njihov herbicid atrazin uzrokuje deformaciju organa kod žaba. Zastrašujuća je informacija da prehranu cijele planete sve više kontroliraju svega tri kompanije, Syngenta-ChemChina, Monsanto-Bayer i Dow-Dupont. Američka Riznica zaustavila je spajanje Syngente i Monsanta 2014. zbog porezne inverzije, odnosno postupka kupovine konkurenta sa sjedištem u zemlji koja ima niže poreze, nakon čega se formalno sjedište prebaci u tu zemlju, dok operativa ostaje u matičnoj zemlji, ali se porezi plaćaju u zemlji s nižim stopama. Sve u svemu, zuči kao još jedan korprorativni “win-win”.