Mediteransko more najzagađenije je u Europi, potvrdilo je istraživanje Francuskog instituta za eksploataciju mora provođeno tokom 20 godina (Ifremer). Štoviše, količina otpada koje proizvode zemlje s izlazom na ovo more više se nego udvostručila tijekom posljednjih 30 godina.
Na početku tog razdoblja, devedesetih godina, bacalo se otprilike 100 komada otpada po kvadratnom kilometru, no do 2012. godine ta je brojka narasla na 200 komada na istu površinu, da bi se brojka već 2015. godine dodatno povećala na 300 jedinica otpada na istu mjeru. Razlozi tome mogu se tražiti u povećanju proizvodnje plastike za jednokratnu upotrebu, ali i u sistematičnijem fokusu na otkrivanje otpada na morskom dnu, što je osigurala Europska Okvirna direktiva o morskoj strategiji.
Usporedbe radi, Euractiv navodi da je gustoća otpada u Sjevernom moru znatno manja te iznosi svega 50 komada otpada po kvadratnom kilometru, što je skoro šest puta manje od zagađenja Mediterana. Međutim, navodi dalje Euractiv, ovakvi nas pokazatelji ne bi trebali iznenaditi. Ranija studija na sličnu temu koju je proveo časopis iz područja prirodnih znanosti – Nature Communications – prepoznao je trend zagađivanja morskog dna još devedesetih godina, upozorivši tada na povećanje makro-plastike akumulirane na dnu svjetskih oceana. Ta je studija analizirala distribuciju i vremenski trend zagađivanja morskog dna za period od 1957. do 2016. te otkrila da je dno Mediterana prekriveno torbama, vrećicama, bocama, raznim omotima, užadi, ribarskim mrežama, odjećom itd. Čak 60 posto takvog otpada – koji tvori tepih na morskom dnu – sadrži plastiku, pokazala je Ifremerova studija. A uzroci zagađenja variraju od jahtaškog turizma, ribarstva, drugih oblika morskog gospodarstva, ali isto tako i od utjecaja i promjena obale, no tu su dakako i neizbježni industrijski otpad kao i onaj koji nastaje u urbanim sredinama. Zahvaćeni su i svi morski kanjoni, a što su bliže obali to su zagađeniji.
Francuska najgora
Najveća koncentracija otpada nalazi se u moru ispred Marseillea i sjeveroistočno od Korzike. Svake se godine u more baci 8 milijuna tona otpada, od čega je mediteranski udio 200.000 tona (prema WWF podacima iz ove godine, u Mediteran se godišnje baci čak 600.000 tona plastike – računaju se sve 22 zemlje s izlazom na Mediteran). Takva količina otpada, kao što je već Bilten pisao u ovoljetnim tematima, ima značajan utjecaj na morske ekosustave. Od 800 najugroženijih ekosustava, njih 17 posto je izrazito uništeno, piše Euractiv, na temelju podataka Međunarodnog udruženja za konzervaciju prirode. Jednako kao plastika, morske ekosustave uništavaju odbačene ribarske mreže koje ugrožavaju čak 65 posto životinja u Mediteranu.
Ako se nastavi s aktualnim trendovima, u svjetskim morima će do 2050. godine biti više plastike nego ribe. Najveći zagađivač Mediterana je upravo Francuska, najveća ekonomija s izlazom na to more, ujedno i najveća konzumentica i proizvođačica plastike. Dok se računa da se po čovjeku na godišnjoj i svjetskoj razini generira 45 kilograma plastičnog otpada, francuski prosjek je veći te iznosi čak 66.6 kg plastike po osobi. Od ukupne plastike u Mediteranu, francuski dio iznosi čak 18.6 posto. Od francuskog otpada prikuplja se 98 posto, od čega se 76 posto spaljuje, ili ga se zakapa, dok se reciklira tek 22 posto. Usporedbe radi, kažimo da Francuska reciklira manje svog plastičnog otpada nego površinom značajno manja Slovenija!
Prema podacima WWF-a plastični otpad košta francusku ekonomiju 73 milijuna eura godišnje. Sramotno, ali tzv. plava ekonomija u ukupnom BDP-u mediteranske regije ima udio od samo 6 posto. To je posebno beznačajno ako se u obzir uzme da ove ekonomije u velikoj mjeri ovise o turizmu, turistima i njihovoj percepciji našeg mora kao najplavijeg, prozirnog i čistog. Planovi za sanaciju ovih problema – kao i obično polovični su. Dok NGO-ovi plaše političare i poduzetnike materijalnom štetom koju će morati sanirati, u pripremi je strategija koja bi trebala onemogućiti daljnje onečišćenje. Međutim, ni ta strategija u nastanku ne uračunava plastiku za jednokratnu upotreb. U EU, dakle, i dalje niša novo.