Zemlje ekonomske jezgre lažno prikazuju svoja izdavanja za financiranje klimatskih prilagodbi u zemljama periferije prikazavši ulaganja teška 20 milijardi dolara kao dio sanacije, iako se u tim subvencijama nalaze i projekti koji nemaju veze sa klimom. Najveći prekršitelji su Japan koji je u projekte prilagodbe uvrstio 1.3 milijarde američkih dolara uloženih u izgradnju mostova i cesta (i kasnije elektrane u Vijetnamu) zatim Svjetska banka koja je pod ta sredstva uvrstila 832 milijuna dolara od kojih je čak 86 posto utrošeno je na projekt sanacija od potresa u Nepalu, premda se potres smatra geohazardom koji nije uzrokovan klimatskim promjenama. Tu je i Francuska koja je netočno prijavila 104 milijuna dolara. Čak 93 milijuna dolara otišlo je navodno na prilagodbu klimi u sklopu programa jačanja lokalne uprave na Filipinima. Dubinska analiza pokazala je da je samo 5 posto proračuna predviđeno za prilagodbu, napominje se u izvješću CARE Internationala.
Posljedice neistinitih prikazivanja financija znači da najranjivije zemlje svijeta, ujedno i najmanje odgovorne za klimatske promjene, primaju tek djelić potpore koja im je obećana, pokazuje istraživanje humanitarne organizacije Care International.
Pariški sporazum zahtijeva od zemalja jezgre da osiguraju povećana financijska sredstva, ravnomjerno uravnotežena između ublažavanja i prilagodbe na klimatske promjene. One su se obvezale na mobilizaciju 50 milijardi dolara godišnje do 2020. Kako stoji u izvješću, službene brojke OECD-a pokazuju da su donatori u 2018. godini dodijelili samo 16,8 milijardi dolara. Na temelju dosad najopsežnije procjene, CARE je izračunao da je ta brojka u stvari nevjerojatno niža i iznosi 9,7 milijardi dolara.
Dio odgovora na to kako je to moguće leži u samom Pariškom sporazumu. Upozorenja i nezadovoljstvo ekoloških aktivista iz 2015. godine, sada se pokazuju potpuno opravdanima. Fokus pregovora u Parizu svodio se na napore lobista da Sporazum bude “pozitivno frejman” i da se ne ide na sankcije i penale, što je zemljama omogućilo da opušteno primjenjuju njegove odredbe, bez straha od posljedica kršenja Sporazuma.
CARE je u suradnji s organizacijama civilnog društva u Gani, Ugandi, Etiopiji, Nepalu, Vijetnamu i Filipinima, proveo reviziju 112 projekata koji predstavljaju 13% ukupnih financijskih sredstava za prilagodbu u razdoblju od 2013. do 2017. godine. Istraživanje je utvrdilo da je financiranje prilagodbe na klimu frizirano za čak 42 posto. Način na koji se financije netočno prikazuju svodi se na to, navode u Care Internationalu da brojne institucije rutinski prekomjerno prijavljuju financijska sredstva za sanaciju klime u zemljama periferije, što klimatske budžete ostavlja “kratkima” za spomenutih 20 milijardi dolara.
Zajmovi nisu rješenje
Studija Care Internationala stoga naglašava “hitnu potrebu za poboljšanjem točnosti i transparentnosti međunarodnih izvještaja o prilagodbi na klimu kako bi se ispunili ciljevi financiranja klimatskih promjena iz Pariškog sporazuma”. Jednako opušteno se odnosi prema ispravljanju nejednakosti s obzirom na spol i siromaštvo, te studija pokazuje da su ove mjere u pravilu ostale na simboličkoj ravni, bez značajnih poboljšanja na terenu. Što se tiče toga, 47 posto projekata prilagodbe u svih šest zemalja ne uključuje ravnopravnost spolova. Pariški sporazum zahtijeva da akcija prilagodbe “treba slijediti državu, rodno osjetljiv, participativan i potpuno transparentan pristup, uzimajući u obzir ranjive skupine, zajednice i ekosustave”.
Istraživanje pokazuje da institucije pod obveze sanacije klime prijavljuju projekte koji nemaju nikakve veze s prilagodbom i da donatori pretjeruju u komponenti prilagodbe precjenjuju iznose koje troše na prilagodbu klimi.
Zabrinjava i činjenica “da najveće financijske odredbe često ne uspijevaju na adekvatan način uzeti u obzir najsiromašnije u društvu. To se posebno odnosi na infrastrukturu i tržišne projekte koji se često financiraju u obliku zajmova. Za projekte koji su procijenjeni u Gani i Etiopiji – oba s visokim rizikom od dužničke nevolje – 28 posto odnosno 50 posto ukupnih financijskih doprinosa osigurano je kao zajmovi” stoji u istraživanju.
Izvješće poziva donatore da zaustave prekomjerno izvještavanje o prilagodbenim financijama, da osiguraju da zajmovi za prilagodbu ne pogoršavaju dugove i povećaju transparentnost izvještavanja o prilagodbenim financijama, s ravnopravnošću spolova i smanjenjem siromaštva integriranim u aktivnosti prilagodbe.
Podsjetimo, prema UN-ovom klimatskom procesu, zemlje jezgre obećale su mobilizirati 100 milijardi američkih dolara financiranja klime godišnje do 2020. godine, uz obavezu da se pritom vodi računa o ravnoteži između projekata ublažavanja (smanjenja stakleničkih plinova) i prilagodbe (na poplave, suše i dr.).
Kako navodi Climate Change News prošlog mjeseca najsiromašnije zemlje svijeta pozvale su bogate države da osiguraju više sredstava koja će im pomoći da se prilagode klimatskim promjenama. Šef UN-a Antonio Guterres pozvao je vlade donatora i razvojne banke da se obvežu usmjeravati najmanje 50% svog klimatskog financiranja na prilagodbu i otpornost prije Cop26 sljedeće godine.
Do sada uložena sredstva iznose tek 20 posto financija potrebnih za sanaciju i prilagodbe klimatskim promjenama. Pritom je UN nedavno upozorio da će se godišnji troškovi prilagodbe u zemljama periferije do 2030. godine popeti na 300 milijardi dolara. Izvješće organizacije CARE objavljeno je uoči UN-ovog summita o prilagodbi na klimu 25. i 26. siječnja, na kojem će svjetski čelnici razgovarati o jačanju financiranja prilagodbe prije COP26 u studenom.