društvo
tema

Milkshakeovi, crne rupe i cenzura: fabriciranje skandala

Foto: AFP / Andrew Caballero-Reynolds

Obrazac fašističkih taktika na internetu već je postao razvidan. Laži, manipulacije i prijetnje postali su dio svakodnevice. I sve češće rezultiraju prolijevanjem krvi.

Tri naizgled nepovezana događaja iz prve polovice 2019. godine odjeknula su internetom, jašući na valu skandala i moralne panike. Prvi od njih, na temu mliječnih proizvoda kao antifašističke artiljerije. Drugi, na temu uprave YouTubea kao produžene ruke represivnih marksista. Treći, na temu supermasivne crne rupe kao feminističkog oružja. Vrijeme je za zakoračiti u Zonu sumraka koju tvori kriptofašistički internet i istražiti kako se iza kulisa konstruira paralelna dimenzija gdje je ljevica nasilna, represivna i lažno izjednačena s fašizmom protiv kojeg se bori.

Frape s cementom

Najnoviji viralni skandal: napad na konzervativnog agitatora Andyja Ngoa tijekom antifašističkog prosvjeda 29. lipnja u američkom gradu Portlandu. Ngo, inače urednik popularnog reakcionarnog magazina Quilette, preko noći je postao slavan kada je na društvenim mrežama osvanuo poluminutni video na kojem ga antifašistički prosvjednici polijevaju milkshakeovima, prskaju “špageti sprejem”, gađaju jajima i komično omalovažavaju. U jednom trenu polete i šake koje ubrzo – ali ne i dovoljno brzo – zaustavljaju drugi antifašisti te dozvoljavaju Ngou da se udalji s manjim fizičkim ozljedama. Naravno, video je istovremeno dovoljno kratak da se ne vidi kako je do konflikta došlo, a dovoljno dug da demonstrira prividno neizazvan fizički napad na novinara koji je na skupu bio nepristrani promatrač. Ngo se sam prijavio na noćni boravak u bolnici u strahu od potresa mozga, a njegova snimka je eksplodirala na desničarskim profilima na društvenim mrežama. Na e-mail adresu portlandske policije ubrzo je stigla anonimna dojava da se u milkshakeovima nalaze cement i kiselina iz baterije, što je policija objavila na svim službenim kanalima i pozvala građane da prijave sumnjive milkshakeove. Već iduće jutro američke konzervativne televizijske kuće prenosile su Ngoovu snimku i pozivale na klasifikaciju američke Antife kao terorističke skupine uz komentar: “toliko o tolerantnoj ljevici”. I sam Ngo je doživio čudesno ozdravljenje pa se isti dan pojavio u desetak televizijskih intervjua. Ljudi koji su donedavno deklarirali prijezir prema tzv. snježnim pahuljicama, ugroženim društvenim skupinama koje zahtijevaju pravo na vlastite sigurne prostore i zaštitu od nasilja, tog su dana pozvali na zabranu milkshakeova radi straha za vlastitu sigurnost. Alt-desnica dobila je novog sveca-mučenika: žrtvu nasilja demonskih antifašista i njihovih veganskih mliječnih proizvoda.

No, umjesto brzopletog prijenosa ovog serviranog narativa kao što su učinili strani i domaći mediji, valjalo bi raspakirati komplicirani kontekst Ngoovog djelovanja u Portlandu i provjeriti činjenice oko notornih ‘cementnih frapea’. Prije svega, klasificirati Ngoa kao nepristranog novinara dubiozno je i po prvoj i po drugoj točki. Ngo je karijeru izgradio na igranju žrtve, počevši 2017. kada je otpušten iz portlandskih novina zbog objavljivanja islamofobnog članka u kojem je manipulirao citatima jedne studentske debate. Ekstremno desničarski mediji poput Breitbarta odmah su prenijeli vijest diljem nacije da je jedan nevini novinar izgubio posao zbog političke nekorektnosti. Ngoovo se ime prvi put pročulo te je nastavio po istoj šabloni, pišući propagandne blog postove i vodeći podcast, a ubrzo ga je zaposlio i Quilette koji pokriva cijeli spektar desnice od Jordana Petersona do neonacista Richarda Spencera. U međuvremenu, najveći profit i slavu Ngo je zaradio na ekskluzivnim snimkama prosvjeda i tučnjava s portlandskih ulica između članova Antife i militantne alt-desničarske bande zvane Proud Boys. Članstvo u Proud Boysima, koji se većinom mobiliziraju preko društvenih mreža, posloženo je po razinama koje se moraju ‘zaraditi’. Razine se u ovom morbidnom patrijarhalnom kultu zarađuju prvo odricanjem od masturbacije, zatim trpljenjem cipelarenja od strane drugih Boysa, i konačno – mlaćenjem antifašista do krvi. Krvoločni za najvišim rangom svog članstva, Proud Boysi snimaju brojne brutalne fizičke okršaje gdje napadaju gej barove ili mirne Antifa prosvjede kako bi dokazali da mogu biti primljeni u najprestižniji krug ekstremista. Iako nije deklarirani pripadnik Proud Boysa, Ngo ulazi u priču kao njihov vjerni snimatelj. Naime, već godinama je poznata korespondencija između Andyja Ngoa i lokalnog vodstva Proud Boysa koje mu unaprijed dojavljuje mjesto i vrijeme svakog idućeg planiranog napada kako bi ga Ngo mogao snimiti i poslati u medije. Tako je i prvog svibnja ove godine Andy Ngo ušao u Cider Riot bar, popularno okupljalište antifašista, u pratnji dvojice deklariranih neonacista, osuđenog pedofila i više anonimnih Proud Boysa te hladnokrvno snimio kako jednoj mladoj antifašistkinji prelamaju vrat željeznom šipkom. Kasnije je snimku i njen identitet podijelio na svom Twitteru. Medijska reakcija i moralna panika oko zdravlja onesviještene djevojke su izostale. Umjesto toga, fokus je bio na tragediji što je Ngo u okršaju zaprimio suzavac u lice.

Osim po profiterstvu od nasilja prema članovima njihove zajednice, portlandskim antifašistima Ngo je bio poznat i po “listama antifašista” koje je pomogao moderirati na stranicama Quilettea, a koje su desni ekstremisti koristili za ciljano nasilje i ugrožavanje života ljevičarskih novinara i profesora. Štoviše, Ngo je preuzeo ulogu neslužbenog PR-a Proud Boysa pa često na svojim mrežama najavljuje njihove prosvjede. Činjenica koja se slabo spominje u medijima u okviru ove priče jest da je antifašistički prosvjed 29. lipnja zapravo bio protuprosvjed skupu Proud Boysa koji su na taj dan najavili preko Ngoa na njegovom Twitteru, s namjerom masovnog okupljanja i potrage za antifašistima, gejevima, feministicama, imigrantima i ostalim marginaliziranim članovima zajednice s namjerom prolijevanja krvi. Budući da nisu mogli računati na policiju za zaštitu svog grada (naime, u veljači je gradonačelnik pozvao na istragu portlandske policije kada su pronađene stotine prijateljskih poruka između policijskog poručnika i organizatora portlandske radikalne grane Proud Boysa), antifašisti su izašli na ulice da bi spriječili huligansku okupaciju grada. Istovremeno, osim što je najavio agresiju Proud Boysa, Ngo je na društvenim mrežama izrazio i ničim dokazanu paranoju da se nalazi na nišanu Antife te najavio da će mu se 29. lipnja nešto opasno dogoditi, generirajući gledanost za svoj live-prijenos. S mobitelom u ruci i GoPro kamerom oko pasa, Ngo je obilazio okupljalište Antife, a preko aplikacije Periscope pratilo ga je čak 1.7 milijuna gledatelja. Ngoove snimke tijekom nekoliko sati prije napada pokazuju kako se kamerom unosi u lice maskiranih antifašista, podrugljivo komentira poruke na njihovoj odjeći i transparentima i nagurava se s pojedincima koji mu pokušavaju blokirati kadar. Dva puta je poliven milkshakeom, oba puta mrlju na odjeći odlazi prijaviti nezainteresiranim policajcima kao nasilni napad. Konačno, dio snimke kada su antifašisti krenuli u povorci, a Ngo utrčao među njih i počeo izvikivati sve gradske zakone koje smatra da njihov “protuzakoniti protest” krši, nedostaje jer mu je navodno ukraden GoPro. Iduća snimka pokazuje ga samo opkoljenog maskiranim antifašisti, pri čemu ga bezbolno polijevaju milkshakeovima, prskaju špageta-sprejem i gađaju jajima, no jedna osoba ga tri-četiri puta udara šakom i odmah biva zaustavljena. Drugi antifašisti stvaraju zid od svojih tijela i ispraćuju ga zaštićenog van iz gužve, luksuz koji antifašisti slomljenog vrata, krvavih lica i razbijenih zubi u njegovim viralnim videima nikada nisu imali.

Nekoliko minuta kasnije, Ngo se pojavljuje pred svojom milijunskom publikom na Periscopeu s masnicom na oku, poliven mlijekom, i plačno progovara o agresivnoj ljevici. U 24 sata pokrenuo je fundraising kampanju za svoju “zaštitu” gdje je prikupio dvjesto tisuća dolara u donacijama, daleko više nego sve kombinirane humanitarne akcije koje su antifašisti otvorili za svoje suborce koje je ubila ekstremna desnica, poput Heather Heyer koja je usmrćena autom tijekom alt-right skupa u Charlottesvilleu. Nažalost, ljevica na svojoj strani nema tako efikasnu, tako moćnu PR mašineriju kao što su društvene mreže perfidnih konzervativnih influencera.

Kaosu je tada pridonijela i portlandska policija, kada je jedan od policajaca navodno rekao da ga miris veganskog milkshakea podsjeća na cement. Policija je objavila neprovjereno upozorenje na svom službenom Twitteru kako su “zadobili informaciju da neki od milkshakeova koji se bacaju na prosvjedu sadrže brzovezujući cement” i pozvali javnost da sumnjive supstance prijave policiji. Podijeljen preko deset tisuća puta, tvit je eksplodirao među 4chan trolovima, a alt-right agitatori poput Jacka Posobieca odmah su iskonstruirali teoriju zavjere koristeći stock fotografije opeklina nepostojećih žrtava. Vrlo brzo nakon tvita, policiji na e-mail stiže anonimni “recept za milkshake” koji sadrži cement i kiselinu, potpisan kao “Antifa” i poslan s jednokratne e-mail adrese, što je otprilike uvjerljivo kao i crtić o kojotu i ptici trkačici. Unatoč tome što je udruga koja je dijelila milkshakeove dokazala da su sastojci sladoled od kokosa i mlijeko od indijskog oraščića; te činjenici da brojni ljudi na snimkama piju milkshakeove bez problema; te argumentu da bi čaša puna cementa bila teška kao kamen, a sve čaše na snimkama s lakoćom su bačene u zrak; te neporazivoj kemijskoj realnosti da je šećer retardant koji onemogućuje vezanje cementa; vijest je postala viralna. Konzervativci koji su nakon milkshakeanja Nigela Faragea upozoravali “danas milkshakeovi, sutra cigle” napokon su dobili potvrdu svog narativa, makar su ju morali izmisliti. Od dana prosvjeda, niti jedan jedini cementni milkshake niti njegov stvrdnuti ostatak nije pronađen, teorija zavjere je naširoko opovrgnuta, no šteta je već učinjena. Bivši FBI-jev agent i profesor Michael German rekao je da je portlandska policija dala municiju “radikalno desnim provokatorima koji pokušavaju prikazati otpor svojima aktivnostima kao veću opasnost nego što su oni sami.” Tijekom prvog vikenda, vodeći rezultat Google pretrage za riječi “cement milkshake” bio je naslov s PJ Media, u prijevodu “Konzervativni novinar Andy Ngo pretučen i poliven cementom”. Tek niže niz stranicu, Portland Mercury članak s naslovom “Portlandska policija ne nudi nikakve dokaze da su prosvjednici imali milkshakeove s cementom”. “Takav tip Google bombe,” kaže Ben Decker, istraživač internetskog ekstremizma s Harvarda, “to je cilj.”

YouTubeova marksistička cenzura

Kad smo kod perfidne desničarske PR mašine, Stephen Crowder mjesec je dana ranije upotrijebio istu taktiku fabriciranja skandala i igranja žrtve. Crowder, inače hiperpopularan YouTuber tzv. alternativne mreže utjecaja s preko 4 milijuna pratitelja, prima sponzorstvo od milijardera iz naftne industrije i saudijskog princa, no i dalje sam sebe smatra nezavisnim kreatorom koji svoj kruh zarađuje serijalom ‘Louder With Crowder’ i prodajom šalica i majica. U serijalu posjećuje sveučilišne kampuse i vodi debate o abortusu, feminizmu, transrodnosti, rasizmu i sličnom s mladim ljudima koji su većinom nevješti i neiskusni u debatnim vodama kojima se on bavi cijeli život, s namjerom da ih emotivno isprovocira, izrežira snimke i napravi show za gledatelje koji su u potrazi za intelektualnom afirmacijom svojih konzervativnih uvjerenja. Crowderov opus uključuje i apologiju bijelog supremacizma, rehabilitaciju križarskih ratova, tvrdnje da je Hitler socijalist, poricanje globalnog zatopljenja, rasističke igrokaze gdje se kostimira u rasne stereotipe, intervjue s deklariranim neonacistima, prodaju majica i konfekcije s natpisom “Socijalizam je za ped*rčine” – sve pod izlikom komedije i ironije koja se danas podvaljuje kao alternativa politici društvene pravde, a zapravo potpomaže normalizaciji ekstremne desnice. Fascinantna paralela s Andyjem Ngoom skriva se u incidentu koji je katapultirao Crowdera u javnu svijest: 2012. godine Crowder je s kamerom ušao među sindikalne prosvjednike u Michiganu, isprovocirao tenzije i uhvatio na snimci jednog od sindikalista kako ga udara šakom. Snimku je podijelio na Twitteru i već idući dan našao se na Fox Newsu kao žrtva brutalnog napada agresivnih sindikalista. Američkim medijima je trebao skandal protiv radničkih sindikata, Crowder ga je dostavio i nagrađen je povećanjem svoje platforme na društvenim mrežama, po istoj formuli kao i Ngo. U Crowderovom slučaju, dokazano je da je napad insceniran; nagli rez trenutak prije no što su poletjele šake sakriva činjenicu da je Crowder prvo gurnuo sindikalista na zemlju, a on se zatim ustao i udario ga iz samoobrane. Drugi pogled na usporenu snimku jasno pokazuje Crowderovu ruku na sindikalistovim leđima neposredno nakon što je rekao svom kamermanu: “Ready? Let’s do this.”

Unatoč blistavom dosjeu, nijedan od ovih incidenata nije doveo do uklanjanja Crowderovog kanala s YouTubea. Ono što je presudilo Crowderovoj monetizaciji bio je Carlos Maza, Voxov novinar koji je 31. svibnja tvitao o uznemiravanju koje prima od Crowdera i njegovih obožavatelja godinama. Naime, Crowder je često radio videe koji omalovažavaju Mazin rad i časte ga šovinističkim i homofobnim epitetima tipa “frfljavi p***r”, “mali Meksikanac” ili “marksistička svinja” te bi se među milijunskom publikom pronašli mnogi koji su tim istim epitetima preplavili komentare na svim Mazinim videima i društvenim mrežama, kao i članovima njegove obitelji. 4chanovci su pronašli i njegov broj telefona te mu koordinirano slali stotine i stotine poruka sa sadržajem: “debatiraj sa Stephenom Crowderom“. Mazina frustracija s Crowderovom nedodirljivosti na YouTubeu unatoč njegovom opetovanom kršenju pravila platforme o uznemiravanju i govoru mržnje podijeljena je dvadeset tisuća puta te je pritisak na YouTubeov odgovor postao velik. Nakon nedavnih problematičnih konotacija koje su pripisane YouTubeu u njegovoj ulozi političke radikalizacije, u zraku je bilo iščekivanje poteza koje će YouTube poduzeti glede pružanja platforme agitatorima. Konačno, kroz niz zbunjujućih i nespretnih tvitova, YouTube je 5. lipnja najavio da nemaju dovoljno opravdan razlog da uklone Crowdera s platforme, no odlučili su ukinuti monetizaciju njegovog kanala zbog opetovanih prekršaja kojima je naškodio YouTube zajednici. Drugim riječima, iz straha da ne bi bili optuženi za političku pristranost, YouTube je odlučio dozvoliti Crowderu da nastavi objavljivati što god želi i zarađivati od linkova na svoju uvredljivu konfekciju. Naravno, Crowder je istog trena mobilizirao cijelu bazu obožavatelja na još agresivnije uznemiravanje Maze i objavio alarmantno stanje: YouTube je započeo čistku konzervativnog mišljenja pod vodstvom marksista i liberala koji žele cenzurirati slobodu govora. Prava žrtva je on, čovjek kojem nije više dozvoljeno zarađivati od homofobije i rasizma na društvenim mrežama.

Osobito je naivno Crowderovo uvjerenje da je želja ljevice prepustiti kontrolu nad cenzurom komunikacije megakorporaciji kao što je YouTube. Kao što smo već vidjeli bezbroj puta, gigantima poput Facebooka, Twittera i YouTubea ne može se vjerovati da će djelovati u interesu društvene zajednice, već jedino u interesu maksimizacije profita. Štoviše, skupa s Crowderom taj su tjedan banirane stotine edukativnih antifašističkih kanala zbog uporabe fašističke simbolike. YouTube nije komentirao je li te kanale ikada pregledalo ljudsko biće, ili je njihovo masovno brisanje posljedica novog automatskog alata. Nadalje, LGBT zajednica od najranijih dana YouTubea trpi tešku demonetizaciju na svim svojim videima jer se bilo kakav spomen njihovog identiteta ili orijentacije smatra neprikladnim za YouTubeove oglašivače. Međutim, od Crowdera i njegovih dušebrižnika za “slobodu govora” ne može se čuti ni riječ u obranu ovakvih slučajeva, jer njihov cilj nije ni približno altruističan kao što se prezentira.

Zbog cijele medijske strke i panike oko cenzure, Crowder je u tom vikendu prodao više pretplata na svoju konfekciju nego u čitavoj povijesti svojeg kanala. Ni sam Maza nije bio zadovoljan poduzetim mjerama. “Demonetizacija ne radi”, tvitao je. “Zlostavljači ju koriste kao dokaz da ih se ‘diskriminira’. Zatim zarađuju milijune od prodaje konfekcije, javnih nastupa i potpore svojih obožavatelja na Patreonu. Prihod od reklama nije problem. Problem je pružanje platforme.”

Horizont izmišljenog događaja

Platforma je bila problem i u travnju 2019. kada je povijesno znanstveno dostignuće prve direktne snimke crne rupe zasjenjeno ekstenzivnom kampanjom klevete i uznemiravanja mlade znanstvenice Kathie Bouman. Bouman je napisala velik dio računalnog koda koji je to otkriće omogućio, a znanstveni mediji prenijeli su priču o njenom postignuću s naglaskom na njena iskustva kao žene u znanosti. Fotografija Bouman u trenutku radosti kad je na računalu prvi put ugledala sliku crne rupe postala je viralna, pa se tako našla i na radaru 4chana, čija je toksična zajednica odmah otvorila forumsku temu posvećenu konspiraciji po kojoj je Boumanina zasluga preuveličana kako bi se širio feministički ideološki narativ. “Znao sam da je nešto židovsko u pitanju čim je ova p***a eksplodirala u medijima” i “Pametne žene mogu se dogoditi kao iznimka pravilu, ali ovo nije taj slučaj” samo su neki od prvih komentara. Forumaši su zatim krenuli u kopanje po izvornom kodu koji su Bouman i njeni suradnici podijelili na GitHubu te su se uvjerili kako je činjenica da je velik dio koda uploadao njen muški kolega Andrew Chael zapravo dokaz da je autor koda muškarac. Zanemarivši činjenicu da kod na internetu ne mora nužno biti ažuran, potpun ili djelo pojedinca iz znanstvene kolaboracije koji ga je podigao na GitHub, internetski trolovi pronašli su potvrdu svoje umišljene konspiracije. “Ima li ideja kako ispraviti ovu nepravdu? Ta mala p***a to neće napraviti sama”, pita jedan komentator iz Austrije. Ono što je uslijedilo je koordinirani napad na Boumaninu reputaciju diljem platformi. Njen Wikipedia profil je vandaliziran i obrisan, mobitel joj je cijeli dan primao prijeteće poruke, a na Instagramu i Twitteru otvoreni su brojni lažni računi s njenim slikama i imenom koji su pod krinkom njenog identiteta uvjeravali pratitelje da je pravi autor koda Andrew Chael. (Chaelu su dodijelili i nadimak Andrew “Chad”, po slengu mizogine incel subkulture koja je zaslužna i za serijska ubojstva žena.) Chael je opovrgnuo sve glasine te je na Twitteru podijelio kako žestoko osuđuje bilo kakvu kampanju uznemiravanja jer je i sam pripadnik marginalizirane grupe u znanosti kao gej muškarac. “Ako mi čestitate na postignućima jer vodite seksističku osvetu protiv Katie, idite i preispitajte svoje prioritete u životu”, tvitao je na odobravanje trideset tisuća ljudi.

Nažalost, izlazak činjenica na svjetlo ni u ovom slučaju nije spriječilo viralni internetski skandal u zamućivanju istine. YouTubeov senzacionalistički algoritam nehotično je potpomogao kleveti kada se na vrhu rezultata pretrage Boumaninog imena našao konspiracijski video naslova “Žena odradila 6% posla, ali dobila 100% zasluge” i tamo ostao danima, a niže ispod njega rezultat je bio i video Jordana Petersona koji poriče postojanje patrijarhata i rodnog jaza između muških i ženskih plaća. Tako je i povijesno otkriće iz područja radio astronomije preusmjereno na radikalizacijski pipeline desnice. Pick-up artist, seksualni zlostavljač i zvijezda incela Roosh V tvitao je kako je “superherojska znanstvenica” sliku napravila u Photoshopu, a da je cijeli Black Hole Project “još jedna globohomo psihološka operacija s ciljem emaskulacije muškaraca”, što je psihopatska izjava koja savršeno ilustrira današnji apsurdni sociopolitički zeitgeist koji diktiraju pick-up artisti, YouTube kvaziintelektualci i horde online trolova.

Zajednička nit kroz ove događaje iz zadnjih nekoliko mjeseci je tzv. manufactured outrage, odnosno fabricirani skandal i kreacija moralne panike kojom internetska desnica javnosti servira lažni narativ o opasnostima od marksističkih konspiracija i represivne “fašističke ljevice”. Viralne vijesti na društvenim mrežama iskrivljuju stvarnost i postaju propagandna municija u “kulturnom ratu”. Ideja je pritom predstaviti sliku simetrične radikalizacije u kojoj obje strane imaju ekstremističke grane koje predstavljaju značajnu prijetnju redu i miru – iliti dobro poznatu liberalno-centrističku floskulu “antifašisti su jednako loši kao i fašisti”. Stvarnost zapravo priča potpuno drugu priču. Ekstremno desničarski teroristi u SAD-u ubiju više ljudi nego bilo koje druge terorističke skupine te se taj broj prošle godine diljem svijeta peterostruko povećao, dok američka Antifa u cijeloj svojoj povijesti djelovanja ima nula žrtava. Također, dok antifašisti slažu milkshakeove, ekstremna desnica u Italiji skuplja tešku artiljeriju i protuavionske rakete sa svastikama, a neonacisti u Njemačkoj kupuju vreće za trupla i živo vapno s namjerom atentata na 25.000 pro-imigrantskih političara i aktivista. Unatoč tome, kampanje za sažaljenjem prema fašistima polivenima mlijekom dobivaju veću medijsku pažnju nego žrtve njihove ideologije. Bacanje hrane i pića kao znak nenasilnog protesta i javnog sramoćenja povijesna je praksa koja se danas pokušava spinirati iz bezopasne vodviljske komedije u ratni zločin kemijskim oružjem. Dok su liberali zaokupljeni raspravom o tome trebaju li fašisti biti zaštićeni od milkshakeova, Trumpova administracija ne troši vrijeme već, koristeći Ngoovu priču, najavljuje da radi na proglašavanju Antife terorističkom skupinom. Kriminalizacija antifašizma u kombinaciji s postojećim koncentracijskim logorima, oduzimanjem prava na odvjetnika na imigracijskom sudu i ponovnim pokretanjem smrtne kazne nad federalnim zatvorenicima nakon 20 godina stanke, daje sve veći i sve jeziviji kredibilitet paralelama između današnjeg SAD-a i predratne Njemačke.

Pritom jezik zapadnjačkog kriptofašizma nije tako daleko uklonjen od naših krajeva kako bismo voljeli misliti. Šokantna istraga koju je u lipnju proveo Nacional pokazala je da su američke nevladine udruge koje su potpomogle Trumpov uspon na vlast financirale i hrvatski pro-life pokret s preko pola milijuna eura. Američki stručnjaci pomagali su u brandingu obiteljaške kampanje, što je evidentno iz slogana koji besramno kooptira jezik manjinske borbe protiv represije, nazivajući Hod za život borbom za fetuse kao “najugroženiju manjinu u Hrvatskoj”. Ovakva blatantna uvreda svim etničkim i religijskim manjinama u Republici Hrvatskoj i njihovim realnim problemima s ciljem izvrtanja narativa na navodno licemjerstvo ljevice klasična je receptura igranja žrtve. Kreiranjem razloga i situacija koji im daju opravdanje da se nazivaju diskriminiranim, cenzuriranim, ugroženim žrtvama borbe za slobodu i istinu, fašizam traži sažaljenje javnosti kojim će spriječiti gubitak društvene moći i pojačati represiju prema opoziciji. A tada će se umjesto mlijeka prolijevati krv.