društvo
vijest

Antivakseri: first world problem

Foto: AFP / Georges Gobet (Prosvjed protiv obaveznog cijepljenja u Bordeauxu)

Welcome, fondacija iz Velike Britanije koja financira istraživanja u znanosti i zdravstvu, naručila je od Gallupa istraživanje o povjerenju ljudi diljem svijeta u cijepljenje. I rezultati su na prvi pogled neobični. Bogatiji dijelovi planeta uglavnom smatraju cijepljenje rizičnim postupkom.

Tako se u SAD-u i Kanadi povjerenje u sigurnost cjepiva kreće oko samo 72%, dok u Velikoj Britaniji i skandinavskim zemljama udio onih koji cjepivo smatraju sigurnim iznosi 73%. Još je gora situacija u ostatku Europe. U Njemačkoj, Francuskoj, Švicarskoj i zemljama Beneluxa cjepivima vjeruje tek 59% ljudi, dok je situacija u istočnoj Europi još malo gora: ovdje tek pola stanovništva u cjepivima ne vidi opasnost.

No, stanovnici najsiromašnijih regija svijeta uglavnom nemaju problema s povjerenjem u cijepljenje. U južnoj Aziji 95% ljudi misli da su cjepiva sigurna, a isto misli 92% ljudi u istočnoj Africi. Ti rezultati, dakako, nisu pali s neba već su rezultat rada javnih službenika i zdravstvenih radnika koji je bio prilično zahtjevan. Štoviše, za vrijeme kampanja su promotori u Pakistanu bili ubijani. No, jasno je zašto su tzv. antivakseri slabo zastupljeni u siromašnim krajevima svijeta: pa tamo i dalje prijete bolesti koje javna imunizacija suzbija. Drugim riječima, teorije zavjere se suočavaju s prevelikim izazovima.

Pravo pitanje je zašto antivakseri uživaju toliko popularnost na Zapadu? Zašto su antivakseri first world problem? Ovo istraživanje je kao presudnu okolnost navelo društvene mreže kojima se zbog pristupa internetu i infrastrukturi ljudi na Zapadu više služe, a one su najpogodniji teren za širenje teorija zavjera. Međutim, kako ističe članak u Financial Timesu koji je prenio rezultate istraživanja, cijeli pokret je krenuo prije pojave društvenih mreža, još devedesetih kad je počeo stjecati popularnost. Dakle, premda su društvene mreže pridonijele širenju ideja, teško ih se može optužiti za samo širenje.

Valja istaknuti i da među onima koji se protive cijepljenju ne postoji klasna homogenost i često se radi o ljudima iz različitih demografskih skupina. Tako da dosadašnja istraživanja nisu urodila preciznijim rezultatima u tom smjeru. No, mnogi sugeriraju, kao i autor spomenutog članka, da izvor uvjerljivosti antivakserskih ideja, iako znanstveno odavno pokopanih, leži u nepovjerenju u farmaceutsku industriju. I to nepovjerenje nije nezasnovano, samo se zapravo radi o nepovjerenju u kapitalizam, a ne u sadržaj cjepiva.

Drugim riječima, ponašanje farmaceutskih kompanija uvjetovano profitnim motivom čini ljude prijemčivima za teorije zavjere. A još ih prijemčivijima čini izostanak lijevih političkih snaga koje to ponašanje kritiziraju s antikapitalističkih pozicija. I u taj prostor su se ugurali razni mračnjaci i nazadnjaci. Samim tim je i zaključak jasan: ovaj problem prvog svijeta može riješiti samo organizirana ljevica koja će farmaceutski sektor urediti tako da ne daje povoda teorijama zavjere.