Prošlo je jedva desetak godina otkad je jedna grupa ekstremne desnice u Mađarskoj ubila šestero i ranila nepoznat broj Roma u seriji napada koji su trajali trinaest mjeseci. Taj je grozan zločin tada bio povod za zabranu dijela desničarskih paravojnih postrojbi u zemlji, uključujući i najveću: Mađarsku garda povezanu sa strankom Jobbik. Formalno raspuštanje nije doduše spriječilo nasilje nad Romima, obično u obliku napada “građanskih straža” na romska geta. No nedavno ponovno osnivanje nacionalne paravojne skupine, Nacionalne legije, sigurno predstavlja povećanu opasnost. To sugerira i činjenica da je Legija kao svoju prvu akciju odabrala suprotstavljanje grupi Roma koja je obilježavala upravo godišnjicu serijskih ubojstava.
Šef Legije je bivši potpredsjednik Jobbika László Toroczkai, koji je stranku u međuvremenu napustio jer je smatrao da nije dovoljno desno. Trenutno je načelnik Ásotthaloma, sela na granici sa Srbijom u kojem je napravio svoju malu rasističku oazu. Kao načelnik poticao je nasilje lokalnog stanovništva nad izbjeglicama s Bliskog istoka i u mjestu službeno zabranio islam i “LGBT propagandu”. Nije doduše protiv svih imigranata. Prošle je godine npr. najavljivao kako će u selo naseliti one bijelce iz Južne Afrike koji se u toj zemlji osjećaju ugroženima od pada apartheida. To je dakle tip segregacije o kojem fantazira Toroczkai kada se radi o Romima u Mađarskoj. A stanje na terenu nije daleko od toga, i to ne samo u toj zemlji.
Prebacivanje odgovornosti
U Italiji npr. desničarima ne trebaju paravojske, jer imaju – državnu vojsku. U sklopu operacije “sigurne ulice“, koju je inicirao ministar policije i lider ekstremno desničarske Lige Matteo Salvini, preko 7000 vojnika raspoređeno je po Italiji s posebnim zadatkom da nadgledaju migrante u kvartovima gdje ovi žive te patroliraju romskim naseljima. Ovo drugo posebno je ironično jer su ta naselja zapravo i sama proizvod države. Romi su tamo naseljeni uz lažni izgovor kako je riječ o “nomadskom” stanovništvu koje stoga ne može živjeti u običnim socijalnim stanovima. To izmještanje dodatno je otežalo socijalnu situaciju Roma koji su sada prisiljeni živjeti izvan gradova i daleko od poslova. Ti “kampovi” su logično brzo postali neprikladni za život.
Već godinama država rezultate ove svoje promašene politike prebacuje na Rome koji su u toj interpretaciji rasno nesposobni za život, a ne onemogućeni u integraciji. Koje je rješenje na ovu situaciju ponudila država? Stavila je naselja pod vojnu kontrolu. To naravno neće ni na koji način riješiti probleme, ali to vjerojatno nije ni cilj. Cijela operacija je pokušaj demonstracije sile ekstremne desnice nad najnezaštićenijim stanovništvom. Čini se glupim i prozirnim: pokušaj vlasti da huškaju na slabije kako bi skinuli odgovornost za katastrofalnu situaciju sa sebe valjda je najjeftiniji i najstariji trik ekstremne desnice. Ali ako sumnjate u njegovu efikasnost dovoljno je da bacite pogled na posljednje izborne rezultate, između ostalog upravo u Italiji i Mađarskoj.