“Noćas gerilsko ratovanje u Ferrari: nigerijske bande prevrću kante, stvaraju nered i okružuju karabinjere […] Uskoro dolazim u grad staviti stvari na svoje mjesto.” Ovaj dramatični tvit napisan jučer karakterističan je za način komunikacije talijanskog ministra policije i potpredsjednika vlade Mattea Salvinija. Naravno, riječ je o grotesknom pretjerivanju kakvom su do prije par godina pribjegavale samo opskurne neonacističke grupice. Danas ga koristi najmoćnija osoba jedne od vodećih zemalja Europe. Subotom uvečer prevrnute kante u Ferrari, možda već sutra izumiranje “bijele rase”. Osim ako ne prepustite pendrek u ruke siledžije Salvinija.
Izgleda nevjerojatno, ali paranoja oko zavjere crnih prevrtača talijanskih kanti nije najniža razina na koju se Salvini spustio posljednjih dana. Ubrzo nakon subotnje objave pobjednika muzičkog festivala San Remo, inače jedne od najpoznatijih institucija talijanske pop-kulture, ministar policije objavio je: “Mahmood… Mah… Najbolja talijanska pesma? Izabrao bih Ultima”. Kao što ste pretpostavili, Mahmood je pobjednik i hip-hop umjetnik sardinijsko-egipatskog porijekla. Ultimo je drugoplasirani pjevač etnički čiste talijanske loze. Italija je, drugim riječima, danas zemlja u kojoj najmoćniji političari prigovaraju zbog rasnog porijekla pobjednika San Rema.
Popu pop
I Salvini je daleko od jedinog. On jako dobro zna da svojim ponašanjem potiče rasizam od kojeg onda politički profitira. Popularni festival, i pogotovo članovi njegovog žirija, posljednjih su dana zasuti bijesnim komentarima medija i političara u kojima ih se optužuje da su dio antitalijanske zavjere koja je dovela “Muhameda [sic!] nakon [Domenica] Modugna” i koja je San Remo pretvorila u “islamski” ili “afrički” festival. Uzgred, Mahmood se zapravo zove Alessandro, rođen je u Milanu i nikada nije živio nigdje drugdje. To mu nije pomoglo da se obrani od optužbe da predvodi muslimansko-crnačku invaziju na Italiju.
Količina sumanute mržnje doista je rijetko nakon 1940-ih bila tolika kao danas. Ne trebate biti prorok da biste nazreli kako se nad Europom stvarno skupljaju crni oblaci. Ali ne oni koji najavljuju nekakvu invaziju, već oni koji označavaju ponovnu normalizaciju fašističkih politika. Dok zabrinuto promatramo širenje huškačke zaraze, slučaj talijanskog ministra policije može biti koristan da nas podsjeti kako iza svake masovne paranoje u pravilu stoji neki “pezzo di merda razzista”, kako o Salviniju redovito progovaraju zidovi talijanskih gradova. U suvremenom talijanskom rasizmu i onom u drugim zemljama Europe nema ništa spontano.
Vrijeme je, drugim riječima, da kažemo popu pop, a ministru policije fašist.