Albanski studenti već godinama ne miruju. Vlada nizom reformi nastoji učiniti studiranje skupljim za studente i unosnijim za vlasnike privatnih fakulteta, no studentske blokade mogle bi ih prisiliti da odustanu od cijelog projekta. Pogotovo nakon što se studentima pridruže profesori.
Kada smo prošli puta na Biltenu pisali o studentskim prosvjedima u Albaniji, na ulicama su se odvijale demonstracije na kojima su sudjelovali deseci tisuća ljudi. Otada je borba studentica i studenata ušla u novu fazu – onu blokada fakulteta. Kako je do toga došlo? Od prvih dana protesta, glavne političke stranke nastojale su ili preoteti demonstracije ili razbiti krhko jedinstvo studentskih masa. Opozicija je sa svoje strane pokušala usmjeriti energiju prosvjednika prema traženju ostavke vlade dok su vladajući pokušavali depolitizirati studentske zahtjeve. Iako ni jedna strana nije uspjela u svojim pokušajima, pritisci su ipak doprinijeli tome da je nakon kraja zimskih praznika velik broj studenata odlučio ostati doma i jednostavno bojkotirati nastavu.
Posljednjih dana decembra vlada je pozitivno odgovorila na jedan maleni dio studentskih zahtjeva: objavila je smanjenje školarina za studente prvog stupnja i skromne investicije u sveučilišnu infrastrukturu. No s druge je strane odbila smanjiti školarine za master studije, povećati glasačka prava studenata u upravljanju sveučilištima, povećati godišnji budžet za visoko obrazovanje i povući neoliberalni zakon o visokom obrazovanju koji vodi komercijalizaciji javnih sveučilišta i usmjeravanju javnih sredstava prema privatnim fakultetima. Čak će i smanjenje školarina za prvi stupanj kasnije vjerojatno poslužiti kao izgovor za smanjenje upisnih kvota sljedeće godine.
Većina studenata svoje je razočaranje izrazila naprosto ostankom kod kuće. Pritom treba uzeti u obzir da većina onih koji studiraju u Tirani nisu iz tog grada, a neki su i iz prilično udaljenih mjesta i siromašnog porijekla pa si ne mogu priuštiti dugotrajni boravak u sve skupljem gradu. No ipak već gotovo mjesec dana nekoliko stotina studenata blokira više fakulteta. Iako je bilo nekih manjih neslaganja s grupama studenata koji su htjeli normalnu nastavu, velik broj studenata svakoga jutra se okuplja i izglasava nastavak blokade svojih fakulteta. Pritom koriste dva različita modela: jedan je karakterističan za Pravni, a drugi za Fakultet društvenih znanosti.
Oslobođeni fakulteti
Studenti prava su svoj fakultet blokirali tako što su zaključali ulazna vrata i nikome ne dopuštaju ulazak unutra. Tako su spriječili održavanje nastave, ali i izazvali policijsku akciju. Vlada je prije tri tjedna naredila policiji da provali vrata fakulteta, ali javno ogorčenje tim postupkom, koji je bio i ilegalan jer policija nije imala potrebnu dozvolu rektora, natjerao ih je da se naposljetku povuku. Studentice i studenti Fakulteta društvenih znanosti, koji je ujedno i najradikalniji i najbolje organizirani fakultet, imaju drugu metodu. Oni su ulazna vrata ostavili otvorenima i organizirano se svakog jutra okupljaju kako bi odgovorili svoje kolege od odlaska na predavanje.
Usput su znatno promijenili arhitekturu prostora. Glavnu dvoranu pretvorili su u neku vrstu agore, gdje od osam do deset sati ujutro održavaju diskusije, pohađaju alternativnu nastavu, gledaju i raspravljaju o igranim i dokumentarnim filmovima, pjevaju i slikaju. Svuda po zidovima fakulteta osvanuli su novi plakati. Među njima je i jedan kojim LBGTI studenti izražavaju solidarnost sa svojim kolegama, a nitko u tome ne vidi nikakav problem, što je velika stvar ovdje. Profesori su pozvani da drže predavanja u obliku koji se obično dramatično razlikuje od hijerarhizirane tradicije nastave u Albaniji.
U međuvremenu, vlada se nada kako će se pobunjeni studenti umoriti, a oni koji samo pasivno bojkotiraju nastavu uplašiti kako bi se mogla poništiti cijela akademska godina. Pojedini profesori, od kojih su većina u nekom tipu klijentelističkih odnosa s vladom, rade pritisak na studente da dolaze na nastavu i tako postanu štrajkbreheri. Vlada pak implicitno prijeti profesorima koji su javno izrazili potporu svojim studentima. Ta nova atmosfera zastrašivanja, pritisaka, ali i nade u bolje visoko obrazovanje potaknula je novo raspoloženje među nastavnicima i istraživačima. Po prvi puta u povijesti Albanije, sveučilišni profesori se okupljaju na plenumima da raspravljaju o situaciji.
Novi zamah?
Dosad se održalo barem sedam takvih skupova i gotovo svi su izrazili nedvosmislenu potporu studentima i osobito njihovom zahtjevu da se povuče zakon o visokom obrazovanju. Krajem prošlog mjeseca, plenum profesora Sveučilišta u Tirani – najvećeg i najvažnijeg sveučilišta u zemlji – poslao je ultimatum vladi. Ako ne prihvati povlačenje zakona i ispunjenje drugih uvjeta, započet će štrajk solidarnosti sa studentima. Ali su isto tako naznačili i da planiraju nastaviti štrajk čak i ako ga studenti prekinu. Vlada se sada nalazi u kritičnoj situaciji. Ako priznaju poraz i povuku zakon, to će značiti potpuni krah njihove obrazovne politike i sukob s vlasnicima privatnih sveučilišta.
S druge strane, ne postoje ozbiljne mogućnosti da se skupe sva potrebna sredstva za smanjenje školarina i druge važne investicije bez ozbiljnog zaokreta u ekonomskom modelu i iskoraka prema oporezivanju najbogatijih i velikih kompanija. Situacija je još uvijek otvorena. Postoje neki znakovi umora u studentskom pokretu, ali ulazak profesora na polje borbe moglo bi sve ponovo oživjeti i započeti izgradnju zajedničke fronte protiv zakona o visokom obrazovanju. Vlada izgleda prepoznaje tu opasnost i pokušava usmjeriti revolt studenata prema nekim profesorima koji su osobito nekorektni. Stoga je važno i da sami profesori na plenumima prepoznaju ove probleme i ograde se od takvih kolega. Budućnost cijelog pokreta ovisi o narednim danima.
S engleskog preveo Nikola Vukobratović