Centar za globalni razvoj (CGD), međunarodni think tank s izdašnim donacijama od fundacija Gates i Ford, danskog i švedskog Ministarstva vanjskih poslova, australskog ministarstva vanjskih poslova i trgovine, Otvorenog društva, Imperial College London, Mastercard fundacije, itd., objavio je izvještaj o dužničkim implikacijama inicijative Jedan pojas, jedan put. Analizirajući 68 zemalja uključenih u Inicijativu iz perspektive vjerojatnosti “dužničkih problema”, CGD je pronašao osam zemalja koje se nalaze u povećanom riziku od pretjeranog duga prema Kini, a zbog infrastrukturnih projekata za koje su sredstva posudili od te zemlje. Zemlje u riziku od nemogućnosti servisiranja duga su: Crna Gora, Džibuti, Kirgistan, Laos, Maldivi, Mongolija, Pakistan i Tadžikistan.
Izvještaj je objavljen 2018. godine, a kako piše jedan hrvatski medij od tada do danas jedna je zemlja već bila primorana zatražiti financijsku pomoć Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) – instituciju također poznatu po politikama koje druge zemlje bacaju u dužničko ropstvo, iz kojeg se potom izvlače rasprodajom domaće imovine. Ta je zemlja Pakistan. No, osim njega i nama bliska Crna Gora u sličnom je problemu. Njih je naime MMF još lani upozorio kako visina njihovog duga iznosi 75 posto BDP-a od čega veliki dio odlazi na dug iz 2014. prema kineskoj razvojnoj Exim banci. Radi se o kreditu za financiranje autoceste koji iznosi otprilike 1/4 crnogorskog javnog proračuna. MMF upozorava kako Crna Gora “nema fiskalnog prostora da završetak autoputa od 1,2 milijarde dolara financira daljim zaduživanjem”. Umjesto toga, CG se sada nada izvući uz pomoć modela javno-privatnog partnerstva s Kinezima, no kako piše Novac.hr “čini se da ono ne ispunjava jasne kriterije troškova i koristi te vodi u velike obveze”.
Dalje tvrdi Novac.hr, od 2007. godine kineske izravne strane investicije porasle sa 27 milijardi dolara na 125 milijardi dolara te je Kina na četvrtom mjestu u svijetu, odmah nakon SAD-a, EU i Japana. U kratkom je roku postala i veliki strani kreditor, osmi po veličini na svijetu. “Iako je teško prikupiti precizne podatke, djelomični statistički i ostali dokazi sugeriraju da je Kina sada najveći strani investitor u mnogim zemljama u razvoju u Aziji, Africi i Latinskoj Americi”, konstatiraju analitičari Bruegela, think tanka lociranog u Bruxellesu. Projekti Svjetske bake pokazuju, pak, da je Kina u posljednjih deset godina nadmašila zapadne kompanije i preuzela dominantnu ulogu u izvođenju radova, osiguranju kapitalne opreme te oblikovanju projekata i inženjeringu. Kina nadire, a očito je da unatoč kritikama neće odustati ni od svog razvojnog modela kroz državni kapitalizam, ni od njegovog ogranka, BRI-a, koji bi navodno trebao nabujati do nekoliko tisuća milijardi dolara, piše Novac.hr, te nastavlja: “BRI bi uz ‘tehnički popravak’ mogao biti značajna trgovinska i infrastrukturna prilika, smatraju istraživači briselskog ‘think tanka’, a kineske investicije u Africi i širenje trgovine čak i u europskom sigurnosnom interesu. S druge strane, zemlje koje se upuštaju u BRI projekte moraju biti vrlo, vrlo oprezne“.