Građevinski sektor često spada među one socijalno najnapetije. Ako zbog ničega drugoga, onda zbog proste činjenice da osvaja svima vidljive prostore. A sama jagma za prostorom kao oskudnim resursom neizbježno uključuje i asistenciju države. Ako svemu tome pridodamo slabu razinu radničke organiziranosti i zaštite na radu, ne čude stalna trvenja u tom sektoru.
No, situacija u Srbiji je posljednjih tjedana eskalirala: počeli su se nizati smrtni slučajevi. Prije desetak dana penzionerka Stojanka Stojanović Coka iz pištolja je likvidirala građevinskog investitora Zorana Trifunovića. Prema riječima njenog sina, čiji je pištolj koristila, povod takvom postupku bilo je dvogodišnje maltretiranje. Trifunović, inače devet puta osuđen za razna djela, a nikad zatvoren, je navodno htio preuzeti Stojankinu kuće kako bi na tom mjestu investirao u zgradu.
Njeno odbijanje rezultiralo je maltretiranjem, a sve je završilo hicima iz pištolja. Iako detalji još nisu do kraja poznati, nemali broj ljudi se na društvenim mrežama solidarizirao sa Stojankom. Toliki da su mediji već posegnuli za psiholozima i raznim stručnjacima da im objasne taj neobičan fenomen. Bez pretjeranih špekulacija, možemo ustanoviti da se solidarnost javila na osnovu sličnih iskustava: velika većina ljudi se bilo posredno, bilo neposredno susrela s bahatim investitorom koji misli da može što god hoće.
A posebno je bahata kombinacija kad se udruže kapital i sam vrh države. Što je slučaj u malo je reći “kontroverznom” projektu Beograd na vodi. Sigurno su i mafijaške metode u čišćenju terena za realizaciju tog projekta pridonijele empatiji i solidarnosti koja se iskazuje prema penzionerki Stojanović. No, najnovije vijesti koje stižu s gradilišta Beograda na vodi ne tiču se borbe za prostor, već borbe za goli život.
Prema saznanjima medijske kuće N1 jutros su na gradilištu poginula dva radnika. Ono što se zasad zna jest da su nesretni radnici pali s 22. kata. Preostaje nam policijski uviđaj i istraga te bi bilo neozbiljno izlaziti s bilo kakvim optužbama. Međutim, zbog čvrste veze između investitora i vlasti nužan je snažan pritisak javnosti kako bi istraga bila što temeljitija i transparentnija. Jer često se i iza “običnih” nesreća krije nečija politička odgovornost.