Da je Bugarska ozbiljna oko izgradnje plinovoda koji bi se priključio na Turski tok (čime bi se ruski plin preusmjerio iz Ukrajine preko ove zemlje) pokazuju i posljednji koraci vlade. Tako je u srijedu (27. juna) otvoren natječaj za izgradnju tog “Bugarskog toka”. Dio je to planova kojim Bugarska pokušava oteti Grčkoj jedan odvojak Turskog toka u što ulaže intenzivne diplomatske napore.
Poučena zapadnoeuropskim praksama (Sjeverni tok 2) Bugarska je počela pitanje plinovoda oblikovati kao primarno ekonomsko, odnosno poslovno pitanje. Nije to ni bilo tako teško budući da je posao transporta ruskog plina preko Bugarske do središnje i istočne Europe vrijedan 1,4 milijarde eura.
Bugarski planovi izazvali su očekivane negativne reakcije u Bruxellesu koji je uvjetno, odnosno s figom u džepu, podržao plan izgradnje balkanskog plinskog inkubatora u Varni. Uvjet je da ruski plin bude konkurentan drugim izvorima poput onome iz Azerbejdžana ili LNG tankerima koji će se u Europu distribuirati preko Grčke. Bruxelles naime strahuje da Bugarska neće voditi računa o ravnoteži uvoza plina nego će puštati što više ruskoga (čak i do 100 posto) kako bi zaradila što više na tranzitnim porezima. U takvom scenariju, smatra Bruxelles, bugarski plinski inkubator ne bi služio kao mjesto formiranja cijena i konkurencijskih odnosa raznih prodavača plina, već tek kao skladište za ruski plin.
Artikulacija briselskih “strahova” još jednom otkriva rasistički odnos prema istočnoj Europi. Usprkos dosadašnjim planovima, i kompromisima (poput konkurentnosti s drugim dobavljačima) na koje je Gazprom pristao kako bi se započeo projekt Sjevernog toka 2, Europa dakle smatra da se jedna pravila važe za Njemačku, a druga za Bugarsku. Stoga europski birokrati “upozoravaju” Bugarsku da će se njihovi projekti promatrati pod povećalom. No, nejasno je još uopće s kojim se to autoritetom Bruxelles upušta u ovaj prikriveni sukob centra i periferije? Taj su, sada već fingirani autoritet, prije krize možda još i imali, no nakon Sjevernog toka 2, nakon cijelog Zimskog paketa, pa ignoriranja žutih kartona koje su uložile zemlje istočne Europe na direktivu o upućenim radnicima, nakon tretiranja istočnih članica kao predziđa Europe za imigrante, nakon Europe više koraka te nakon posljednjih informacija o tome koliko je Njemačka milijardi eura zaradila na grčkoj krizi, zaista, koga više briga što Bruxelles ima za reći? Baš kao i sa Sjevernim tokom 2 i ovo je “samo posao”, a ne politika.