Poznati američki poslovni časopis Forbes u utorak je objavio listu najbogatijih ljudi na svijetu. Nakon 18 uzastopnih godina prvo mjesto više ne pripada osnivaču Microsofta Billu Gatesu. Pretekao ga je Jeff Bezos, šef najveće internetske trgovine, Amazona, i (prvi) milijarder čije je bogatstvo prešlo sto milijardi dolara. Cijene dionica njegove korporacije u posljednjih su 12 mjeseci porasle za impresivnih 59 posto, a Bezosevo je bogatstvo poraslo za 39,2 milijarde dolara, što ga danas čini “teškim” čak 112 milijardi.
Klasično, svaka velika priča o uspješnom biznisu započinje u garaži. Tako je i Jeff Bezos, prije nego je drastično proširio svoj asortiman i zavladao globalnom internetskom trgovinom, 1994. krenuo s prodajom knjiga u svojoj garaži u Seattleu. Njegova korporacija trenutno ima stotinu logističkih centara svuda u svijetu, a već dulje vrijeme Bezos ne posluje samo s knjigama – proširio se na nova tržišta i prodaje hranu, odjeću, električne i elektroničke uređaje, a producira i vlastite televizijske sadržaje. Trenutno za njega radi preko 500.000 radnika širom svijeta, od toga u Europi oko 50.000. Uz neplaćanje poreza i dugovanja brojnim zemljama u kojima niču Amazonova skladišta, upravo su grozni uvjeti rada velika prešućena mrlja dirljive Forbesove priče o Jeffu Bezosu.
Iza svakog milijardera stoji…
Pod imperativom da naručena roba u što kraćem vremenu stigne do kupca, radnike se izlaže neprestanom pritisku i nadzoru. K tome, samom šefu smetaju ograničenja ljudskog rada pa često gleda kako da ga zamijeni robotskim. No, dok roboti ne preuzmu sve njihove zadatke, Amazonovi “berači” (pickers), jurcat će po kilometarskim skladištima da bi pronašli naručenu robu usred hrpetina nesvrstane robe, za veoma mizernu zaradu, na štetu vlastitog zdravlja. Nekad i pod cijenu vlastitog života: prošli su mjesec takvi uvjeti rada prouzročili smrt 69-godišnjaka na radnom mjestu. A to radno mjesto nije sweatshop u Kini ili Indiji, nego tehnološki najnapredniji Amazonov centar u Europi, koji se nalazi u Kołbaskowom na sjeverozapadu Poljske.
Takva potresna iskustva, ipak, ne daju radnicima mira pa se zadnjih godina sve češće udružuju, organiziraju i štrajkaju. Nadajmo se da će nešto od tog bogatstva doći i njima, koji ga svojim potplaćenim radom stvaraju.