Dva najuspješnija ideološka projekta u Hrvatskoj u proteklih nekoliko godina su, bez puno konkurencije, sakralizacija Domovinskog rata i demonizacija “uhljeba”. Drugim riječima, oni koji su državu stvorili su heroji, oni koji za državu rade su paraziti. I na ta se dva kolosijeka manje-više odvija sva politika u Hrvatskoj. Ili se barem ništa drugo ne može artikulirati bez sjene Domovine i njenog konkretnog državnog aparata.
Kad je već tako, onda bi valjalo zabilježiti i promjene u retoričkoj naravi tih projekata. Dok je u slučaju spomenute sakralizacije, izuzmemo li kratkotrajni izazov nedavne haške presude, uglavnom sve stabilno, na polju rata protiv poreza, “uhljeba” i javnog sektora, događaju se zanimljivi pomaci. Naime, čini se da su antiporezni križari uveli u svoju sliku svijeta još jednu distinkciju i sad imaju dvije. Prva je, naravno, ona između države i tržišta. I dok se tržište ne dira, izgleda da su uspjeli prepoznati da država nije monolitni blok.
Ideološko labavljenje
Naime, prate li se, makar površno, članci i analize na portalu Index, predvodniku i najutjecajnijem glasu antiporezne histerije, posljednjih mjesec-dva, da se uočiti novopridošlo zrno trezvenosti. Dakle, sad država i javni sektor više nisu zla po sebi, već se ipak pravi razlika između elemenata socijalne države (vrtići, zdravstvo) i političkih sinekura. Ta moralnom dimenzijom potaknuta distinkcija najčešće se ogleda u primjerima poput: ima novca za limuzine, a nema za lijekove za djecu.
Sličan se trend da primijetiti i u javnom djelovanju Udruge Lipa, svojevrsnom antiporeznom think-thanku. Nakon što su ljetos peticijom protiv tzv. poreza na nekretnine ušli u prostor “masovne politike”, sada su se okrenuli novom projektu. I to prilično ideološki neutralnom. Pokrenuli su crowdfunding kampanju kojom nastoje priskrbiti sredstva za nadgledanje (ne)namjenskog trošenja proračunskog novca. Dakle, nikakvi križarskih pohodi na proračun kao takav, već zapravo svojevrsni doprinos, kakav god da bio, demokratskom nadzoru.
Naravno, moramo se zapitati: odakle i zašto se pojavio ovaj novi trend ideološkog labavljenja na “libertarijanskoj” sceni? Možda su mu doprinijeli ovog ljeta objavljeni komparativni podaci Eurostatova istraživanja o strukturi javne potrošnje po kojima smo u evropskom vrhu po izdvajanju za državne dužnosnike, a na evropskom dnu po izdvajanju za socijalne usluge. Možda su ustanovili da im nedostaje moralna dimenzija u promociji politika koje zastupaju. A možda se naprosto radi o skromnom napretku u suočavanju s realnošću. Zasad ne možemo ponuditi uvjerljiv odgovor, ali pratit ćemo u kojem će se smjeru trend razvijati. Naime, nije lako biti fiskalni fanatik i subverzivac kad su te “vrijednosti” ionako upisane u pravni okvir Europske unije koja strogo nadgleda naše financije.