Kažu upućeni kroničari iz serioznih tabloida da smo u jučerašnjim zbivanjima oko Agrokora svjedočili “jednom od najnapetijih dana u domaćoj korporativnoj povijesti”. I vjerojatno nisu u krivu, ako zanemarimo napetosti egzistencija svih onih radnica i radnika za vrijeme same uspostave te povijesti u procesima pretvorbe i privatizacije. Neki od dobavljača aktivirali su svoje zadužnice, blokirani su računi pojedinih tvrtki iz Agrokorova koncerna, pregovori s vjerovnicima su zapeli, Vlada se koprca u pisanju zakona o sistemski važnim kompanijama, tzv. Lex Agrokora…
Noć i jutro su donijeli neke pomake, navodno je potpisan tzv. Standstill Agreement između koncerna i vjerovnika o zamrzavanju otplate rata kredita, ali je rasplet daleko od gotovog, kao što su neizvjesni i ishodi. U svoj toj kompleksnoj dinamici interesa i političkih učinaka, najdebilniji potez godine povukao je čelnik Mosta nezavisnih lista i predsjednik Sabora Božo Petrov. On je, naime, kao građanin kazneno prijavio Agrokor Državnom odvjetništvu zbog navodnog lažiranja financijskih izvještaja. Inspirirao ga je Jurij Solovjev, zamjenik izvršnog direktora VTB banke, jednog glavnih kreditora Agrokora koji je jučer izjavio da su izvještaji lažirani. Nije Petrova zasmetao ni kasniji svojevrsni demantij iz VTB-a u kojem su naglasili da su izvještaji sadržavali određene nepravilnosti.
Dakle, taj heroj javnobilježničkog morala se naprosto podvojio. Dok kao čelnik jedne od vladajućih stranaka i predsjednik parlamenta sudjeluje u izradi zakona kojemu je cilj spašavanje Agrokora, kao moralni građanin reagira na očite pregovaračke igrice iz tabora vjerovnika. Ipak, čini se da prednost daje Petrovu kao funkciji s obzirom na to da je na novinarski upit omalovažio sebe kao građanina okarakteriziravši prijavu kao “usputnu”. Mora biti da je Petrov inspiraciju vlastite podvojenosti pronašao u obračunu vlastite plaće: za neto dio koji mu sjeda na račun sudjeluje u izradi zakona, a za doprinose koji se izdvajaju u proračun piše kaznene prijave.
Nakon što je iscrpio sve opcije čuvanja moralnog integriteta, Petrov se naprosto morao razdvojiti u dvije osobe. No, poučak ove priče oko Agrokora nije u tome da je njegova građanska prijava “usputna”, već da je država, kojom djelomično upravlja, sasvim “usputna” u odnosu na zahtjeve kapitala. To Petrovljev refleks sasvim lijepo pokazuje.