Makedonski predsjednik Đorđe Ivanov u ponedjeljak (06. juna 2016.) u potpunosti je povukao odluku o aboliciji od 12. aprila ove godine, kojom je amnestirao 56 političara povezanih s aferom prisluškivanja, a u kojoj su na vidjelo izašle i neke izborne prevare. Još prošli tjedan, 28. maja, Ivanov je ukinuo odluku o aboliciji za 22 (među kojima su se našli i vođa konzervativnog VMRO-DPMNE Nikola Gruevski te vođa socijal-demokrata Zoran Zaev) od spomenutih 56 političara nadajući se da će time smiriti prosvjednike i zaobići zahtjev za svojim opozivom.
Zanimljivo je da je Ivanov odluku o povlačenju ranije odluke donio na dan kada je jedan od Odbora u Sobranju trebao podnijeti izvještaj o opravdanosti zahtjeva za njegovim opozivom, a na čemu su inzistirali prosvjednici, a ne međunarodna zajednica, kako strani mediji kolonijalno tumače situaciju u ovoj zemlji. Ni ovo međutim nije smirilo prosvjednike koji su i jučer ipak prosvjedovali i ponovno zasuli zgradu vlade bojama.
Neinformirani zapadni mediji
No, usprkos ustrajnosti demonstranata koji su primarni subjekt razvoja makedonske političke situacije, regionalni i strani mediji zanemaruju rezultate kontinuiranih prosvjeda te fokus stavljaju na međunarodnu zajednicu, pritom pretjerujući u strogosti zahtjeva stranih diplomata za opozivom predsjednika i VMRO-DPMNE-a. Osim pogrešnog medijskog fokusa, nerealno izvještavanje o situaciji u Makedoniji stvara tradicionalno pogrešnu i stereotipnu sliku o Makedoniji i Balkanu kao vječnom buretu baruta u kojem je jedini mogući zamisliv sukob etničke prirode.
No, ovdje se radi o nečemu sasvim drugačijem. Makedonski prosvjedi rezultat su užasne socioekonomske situacije ostvarene tranzicijom. A nemiri koji vladaju primarno su socioekonomski nemiri. Stoga nije neobično da su jedini subjekti koji postavljaju stroge zahtjeve i od njih ne uzmiču, upravo makedonski građani koji gotovo kontinuirano prosvjeduju već duže od godinu dana.