politika
Srbija
tema

Izbor između poznatih lica i poznatih priča

Foto: AFP / Andrej Isaković

Kada je srbijanski premijer Aleksandar Vučić početkom godine najavio prijevremene izbore mnogi su pretpostavljali da njima želi eliminirati opoziciju i ojačati već dominantnu poziciju svoje stranke. Njegova je pobjeda doista bila uvjerljiva, no nepotrebni izbori ujedno su omogućili umnažanje premijerovih suparnika te postavili brojna pitanja vezana uz regularnost.

U Srbiji su u nedelju održani vanredni parlamentarni, te redovni pokrajinski i lokalni izbori. Iako oko pobednika na ovim izborima nije bilo mnogo nedoumica, njihovi konačni rezultati ostali su nepoznati dugo posle zatvaranja birališta. Oni koji su pratili prethodne izbore pamte da su ranije otprilike do ponoći rezultati već bili više-manje poznati. Ovoga puta, pak, Republička izborna komisija (RIK) nije se uopšte oglašavala do posle ponoći; a skoro pet sati po zatvaranju birališta RIK se oglasio prvi put i to sa procenom da samo četiri od ukupno 20 lista ulaze u parlament. To je rezultat koji se u dobroj meri poklapao sa procenom vladajuće Vučićeve Srpske napredne stranke iznesenoj na pres-konferenciji starog, a najverovatnije i novog premijera; ali, nije se poklapao sa prvim procenama CeSID-a (Centra za slobodne izbore i demokratiju, NGO-a koji je osnovan devedesetih i koji je do sada važio za dobrog prognozera, tradicionalno bliskog “proevropskim” strankama), a ni sa procenama i podacima većine drugih političkih partija.

Odmah po prvom oglašavanju RIK-a, na poziv Bojana Pajtića i Demokratske stranke, okupili su se predstavnici dela opozicije (oni blizu cenzusa) i u skladu sa lokalnim stranačkim folklorom izrazili sumnju u izborni proces i rezultate te naveli nepravilnosti do kojih su oni došli. Nakon toga, otišli su u RIK da prisustvuju brojenju glasova. Rekli su da će tražiti da dobiju na uvid celokupni glasački materijal, a iz RIK-a im je odgovoreno da će dobiti šta traže. O sumnjama oko nepravilnosti biće reči nešto kasnije.

U novi saziv Narodne skupštine Republike Srbije izgleda ulaze predstavnici sedam lista: Srpska napredna stranka koja će biti u mogućnosti da i ovoga puta samostalno formira vladu; Socijalistička partija Srbije koju vodi Ivica Dačić u koaliciji sa Jedinstvenom Srbijom Dragana Markovića Palme je drugoplasirana kao i nakon prošlih izbora; na trećem mestu je povampireni Vojislav Šešelj koji je Srpskoj radikalnoj stranci obezbedio povratak u parlament; četvrta je koalicija oko Demokratske stranke (DS) koja je samu činjenicu prolaska cenzusa proglasila za pobedu; zatim pokret “Dosta je bilo” bivšeg ministra Saše Radulovića (DJB); šesta lista iznad cenzusa je koalicija Demokratske stranke Srbije (DSS) i “Dveri”, a poslednja iznad crte je koalicija Socijaldemokratske stranke Borisa Tadića (SDS), Liberalno-demokratske partije Čede Jovanovića (LDP) i Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenada Čanka (LSV). Tu je podvučena crta što se tiče vanrednih parlamentarnih izbora koji su, razume se, privukli daleko više pažnje od redovnih pokrajinskih i lokalnih izbora.

Stari raspored, nova dinamika

Dakle, u igru se vraćaju neki stari i pomalo zaboravljeni akteri poput radikala, DSS i LDP, a tu je i bivši ministar Radulović sa svojom organizacijom koja je prvi put prošla cenzus. Na osnovu do sada poznatih činjenica može se zaključiti sledeće: Aleksandar Vučić i naprednjaci biće u situaciji da sami formiraju Vladu – po preliminarnim rezultatima sada su osvojili više od 48 odsto, što prevedeno u poslanička mesta znači 131. Za apsolutnu većinu je potrebno 126. Iako su neki trendovi u toku noći, a naročito na početku brojanja glasova, najavljivali da bi mogli ostvariti rezultat veći od 50 odsto, to se ipak nije dogodilo. Nije se dogodilo ni to da – iako je na takvu mogućnost stidljivo upozoravano – oni koji sami sebi skraćuju mandate naprave pogrešnu procenu, poput Miloševića 2000. godine ili Tadića 2012. godine. Naprotiv, SNS i Vučić dobili su apsolutnu većinu, ali manju nego prošlog puta i to za 27 poslaničkih mesta.

Drugoplasirani SPS nije izgubio poziciju na tabeli, ali je izgubio deo glasačkog tela – više od tri odsto manje nego prošlog puta, odnosno imaće 30 poslanika, za 14 manje nego u prošlom sazivu. Uz to, na osnovu događaja iz predizbornih kampanja, realno je da SPS ovoga puta ne dobije poziv za učešće u Vladi, jer je Vučić više puta izjavio da SPS-u ne veruje. Razume se, to sa formiranjem Vlade, na osnovu prethodnog iskustva, ne mora ništa da znači, ali ovoga puta, ako Vučić bude hteo da pravi koalicije, ima veći izbor na raspolaganju.

Trećeplasirani je, slobodno se može reći, Šešelj glavom i bradom. Jer, SRS je pokazala da, posle odvajanja Nikolića i Vučića, bez Šešelja ne može preći cenzus. Posle povratka iz Haga, otpočeo je uobičajeni šešeljevski cirkus na koji još treba dodati oslobađajuću hašku presudu što je rezultirao sa više od osam procenata podrške u biračkom telu. Posle svega, može se reći da je Šešelj jedan od nesumnjivih pobednika ovih izbora. Posle više od čitave decenije odsustva Šešeljev povratak u parlament obećava da će se prenosi skupštinskih zasedanja približiti drugim rijaliti programima po gledanosti. Sudeći po prethodnim iskustvima, u najavi su polivanja vodom, čupanje mikrofonskih kablova, nokauti i drugi živopisni oblici opstrukcije rada parlamenta. Njihov rezultat na ovim izborima je neuporedivi uspeh prema prošlim kada su ostali ispod cenzusa. Sada će sedeti na 21 stolici u Skupštini. Najzanimljivije od svega, za pasionirane pratioce stranačke scene u Srbiji, biće odnos “političkog oca” Šešelja iz opozicije prema “političkom sinu” Vučiću na vlasti.

Cenzus-nervoza

Demokratska stranka je prošla cenzus, ona je poslednja na listi onih za koje posle prvog prebrojavanja glasova nije bilo dilema da li će u tome uspeti. U koaliciji sa Demokratskim savezom Hrvata Vojvodine i dve partije nastale cepanjem od DS-a (Nova stranka bivšeg premijera Živkovića i Zajedno za Srbiju bivšeg ministra Petrovića) DS je ponovila rezultat prošlih izbora. Na pokrajinskim izborima u Vojvodini DS je međutim izgubila vlast, prilično ubedljivo. U republičkom parlamentu sada će imati 16 poslaničkih mesta, tri manje nego na prošlim izborima. Čitave noći trajala je tenzija oko toga da li se crta podvlači odmah ispod DS ili je još neko uspeo da prođe cenzus. Uprkos početnim objavama na manjim uzorcima kada je izgledalo da samo četiri liste ulaze u parlament, sada je jasno da su tri liste koje su bile na ivici cenzusa ipak uspele da ga preskoče. U prvom redu to je pokret DJB sa, na kraju, prilično komotnih 6 odsto.

Ovaj pokret okuplja tržišne fundamentaliste koji centar svoje borbe podešavaju prema nezadovoljstvu partijsko-državnim “parazitima”, a najveći je broj glasova osvojio na Novom Beogradu, jednoj od najvećih opština u Beogradu, poznatoj upravo po velikom broju zaposlenih u budžetskim firmama. Pored rezultata na Novom Beogradu (koji je jedna od opština sa najneočekivanijim rezultatima, kako će se pokazati kasnije) ovom pokretu bilo je dovoljno da u još nekoliko beogradskih opština ostvari visok procenat, te da se tako nađe iznad crte. Van Beograda ovaj pokret dobio minimalnu podršku, uglavnom su svuda ispod pet odsto. Inače je lider ovog pokreta najavio da će doneti “direktnu demokratiju” u parlament tako što će organizovati javne rasprave o zakonima! I ova lista će imati 16 poslanika, isto koliko i koalicija oko DS.

I koalicija DSS-Dveri je izgleda preskočila cenzus (jedva). Tako se DSS vratio u parlament (ali bez bivšeg premijera Koštunice) a Dveri su uspele da uđu po prvi put, pošto su prošli put ostali bez cenzusa za malo. Predsednica DSS je Sanda Rašković Ivić, kći Jovana Raškovića i takođe doktorka psihijatrije, a Koštunica je vrlo brzo po povlačenju objavio neslaganje sa politikom sadašnjeg rukovodstva. Dveri su desnica u nadiranju (za razliku od DSS) i sadašnji prelazak cenzusa se pre može pripisati Dverima nego DSS-u. Inače su Dveri na lokalnim izborima u Čačku, odakle im je predsednik, dobile oko 20 odsto glasova i tako došle u situaciju da razmišljaju čak i o gradonačelničkom mestu, u zavisnosti od postizbornih kombinacija i dogovora. U parlamentu će ova koalicija imati 13 mesta. Isto toliko mesta imaće i koalicija koju su predvodili bivši predsednik Srbije i DS Boris Tadić, zatim bivši potpredsednik vlade Srbije Čedomir Jovanović i višedecenijski poslanik Nenad Čanak. To je za pet mesta manje nego što je imala Tadićeva stranka u koaliciji sa Čankovom LSV na prošlim izborima.

Nepraktične nepravilnosti

Ne može se ignorisati veliki broj pritužbi na nepravilnosti u toku izbora. Sve je počelo još u preliminarnom procesu potvrđivanju lista – prvo su otkriveni falsifikovani potpisi ili nedovoljan broj potpisa na predatim listama Ujedinjene ruske stranke i Republikanske stranke za republičke izbore. Zatim je URS odustala od učešća, a za malo poznatu (tačnije nepoznatu) Republikansku stranku RIK je slegnula ramenima i ipak ih pustila na izbore sa lakonskim objašnjenjem da je nepraktično da se sada nešto menja, jer su glasački listići odštampani, pa se ova stranka ipak našla na izborima, iako joj to ništa nije donelo. Njihov rezultat je vrlo blizak nuli, na nivou statističke greške. Na pokrajinskim izborima u Vojvodini izborna komisija našla je neke nepravilnosti sa listom DJB, a kada su se oni žalili, odgovora nije bilo, pa su u DJB zaključili da to mora da znači da je sve u redu te ipak ostali na listićima i prošli cenzus i u Vojvodini.

U Narodnu Skupštinu Republike Srbije ušli su još i manjinske liste: Savez vojvođanskih Mađara (četiri mesta), Bošnjačka demokratska zajednica muftije Zukorlića (dva mesta), SDA Sandžaka Sulejmana Ugljanina (dva mesta), Zelena stranka (jedno mesto) i Partija za demokratsko delovanje Ardite Sinani (jedno mesto). Po podacima Centra za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA) objavljivanim nakon zatvaranja biračkih mesta, na 4,9 odsto biračkih mesta bilo je “neregularnosti većeg obima”, ali, po njima, regularnost samih izbora nije dovedena u pitanje. Takođe, na društvenim mrežama je u toku celog dana ukazivano na određene pritiske, zvanje na fiksne i mobilne telefone, čak i na interfone s pitanjima da li su vlasnici stanova i telefona glasali, za šta su odgovorni aktivisti vladajuće stranke. Takođe, na društvenim mrežama su se pojavile fotografije vaučera koji su, po tvrdnjama onih koji su te slike objavili, bili nadoknada za glas vladajućoj stranci. U pitanju je 2.000 dinara za prehrambene proizvode.

Takva atmosfera, u kombinaciji sa nezapamćeno dugom tišinom Republičke izborne komisije, podigla je tenziju u izvesnoj meri. Čak se govori i o mogućnosti pokretanja protesta zbog izborne krađe, poput onih iz 1996. godine. Međutim, u naletu optimizma onih koji su prošli cenzus, a da ni sami nisu bili ubeđeni u to da će uspeti, zaboravlja se na jedno: razlika između prvoplasiranih na izborima i svih ostalih je prevelika. Ipak, ostaje da vidimo hoće li biti pokušaja da se poveća politička napetost na temu izborne krađe. Na pokrajinskim izborima u Vojvodini SNS je ostvarila svoj višegodišnji san – pobedili su Pajtića i njegov, kako su sve vreme govorili, režim. Osvojili su većinu, ali nedovoljnu da sami oforme Izvršno veće, pa je najavljena koalicija sa Savezom vojvođanskih Mađara. Drugoplasirana u Vojvodini je koalicija SPS-JS, daleko iza naprednjaka, treći su radikali, četvrti do sada vladajući DS, a peti Nenad Čanak sa Ligom socijaldemokrata Vojvodine. Iza njih, cenzus su prošli još DJB Saše Radulovića. Dakle, očito, vrlo sličan plasman kao na republičkim izborima, osim što je Čanak na pokrajinske izbore izašao bez Tadića i Jovanovića.

Parodija legitimiteta

Na lokalnim izborima najviše uspeha je opet imala vladajuća stranka, ali su lokalne grupe građana takođe osvajale velik procenat glasova. Najzanimljiviji je slučaj Niša: odatle ni dvadesetak sati od zatvaranja birališta nije bilo nikakvih vesti! Nikakvih, ni o nepravilnostima, ni o preliminarnim rezultatima – ništa! Kao da izbora nije bilo. Podsetiću, u pitanju je drugi grad po veličini južno od Save i Dunava. Među lokalnim grupama građana moglo se naći dosta koloritnih likova, od dugogodišnjih političara koji su napustili stranke do potpuno novih ljudi. Te liste su se u velikom broju slučajeva dokopale odborničkih mesta. U Bosilegradu, gradonačelnik, bivši DSS-ovac Vladimir Zaharijev, sada na čelu liste “To smo mi – prirodni pokret”, pobedio je na 29 od 31 izbornog mesta. On je već četiri mandata gradonačelnik i ne bi bilo neobično da postane to i po peti put… Najčudniji rezultat ostvaren je u Mladenovcu gde je parodijska lista “Samo jako – Ljubiša Preletačević Beli”, koju su pokrenuli lokalni mladi komičari, osvojila drugo mesto sa dvadesetak odsto glasova! Možda i najveće iznenađenje predstavlja pobeda bivšeg vaterpolo reprezentativca Aleksandra Šapića sa grupom građana na Novom Beogradu, gde je bio predsednik opštine kao član DS-a.

Na kraju, kada se podvuku crte, nema većih iznenađenja. Naprednjaci su ubedljivo pobedili, u najvećoj meri zbog nedostatka prave opozicije. “Građanska”, “proevropska opozicija” ima praktično isti program kao vladajuća stranka, a uz to su svi već bili na vlasti. Kada pogledamo bolje, tu su okupljeni sve neki predsednici, višedecenijski poslanici, ministri, potpredsednici vlada… Radulović, koji se izdaje za neko novo lice, već je bio ministar u Dačićevoj Vladi, zajedno sa Vučićem. Desničari (“rusofili” kako ih mediji nazivaju) su uglavnom Šešeljevi radikali, dobro poznati od početaka višepartijskog sistema. Jedino su Dveri, na neki način, nove, ali su u koaliciji sa DSS-om koji je u vreme Koštunice bio stranka koja je dala predsednika bivše Državne zajednice, a jednom i predsednika republičke Vlade. Dakle, birači koji su izašli u nešto većem broju nego prošlog puta, birali su između poznatih lica i poznatih priča.

Za sada je najveća misterija broj nevažećih listića. U sveopštoj trci oko cenzusa nisu se pominjali nevažeći listići. Oni, naravno, ne menjaju ništa, ali su u situaciji niske izlaznosti – a ovi izbori uprkos većem broju glasača od prošlih ipak spadaju u takve – bitni za utvrđivanje pravog legitimiteta novih vlasti, legitimiteta koji, u suštini, nijedna vlada od 2000. godine nije imala. Glasanje je dakle završeno, biće ponovljeno na nekoliko biračkih mesta, no to je nedovoljno za promenu odnosa snaga. Ipak, četiri liste koje se nalaze na kraju spiska ušlih u Skupštinu (DS, DJB, DSS-Dveri i SDS-LDP-LSV) su formirale zajednički pravni tim koji će proveravati materijale. Takođe, funkcija tog tima u budućnosti biće da naprave predlog izmene Zakona o izborima da bi, kako kažu, sprečili slične konfuzije u budućnosti.

Igre kao da su tek počele, a igrači kao da su se već istrošili…