Nakon što je SDP u utorak zatražio ocjenu ustavnosti dvaju zakona koji omogućuju vojsci da asistira policiji unutar hrvatskih državnih granica, u srijedu je reagirao i Centar za mirovne studije (CMS) podnijevši Ustavnom sudu prijedlog za pokretanje postupka ocjene ustavnosti dopunjenih Zakona o obrani i Zakona o nadzoru državne granice, kojima se zbog migrantske krize omogućuje vojsci pomaganje policiji u zaštiti državne granice, piše HINA.
Naime, osporavanim zakonima omogućava se korištenje vojske u obavljanju policijskih poslova u nadzoru i zaštiti državne granice bez ikakvih ograničenja. S obzirom na teške posljedice koje primjena ovih zakona može proizvesti, CMS inzistira da se zakoni stave van snage dok Ustavni sud ne donese odluku o njihovoj valjanosti. Naime, kao svrha i cilj predloženih zakona navode se “dosezi migrantske krize” što se pokušava prikazati kao ugrožavanje unutarnje sigurnosti, ugrožavanje suvereniteta te prijetnju sigurnosti državne granice. Zakonima se želi omogućiti sudjelovanje vojske u nadzoru državne granice što je u nadležnosti policije. Nadalje, razlog zbog kojih su doneseni osporavani zakoni – izbjeglička kriza – nije slučaj predviđen Ustavom RH u kojem oružane snage mogu biti korištene kao pomoć policiji.
Prema Ustavu RH ( čl.17. i 101.), oružane snage mogu se koristiti kao pomoć policiji ako se radi o neposrednom ugrožavanju neovisnosti, te tada predsjednik može uz supotpis premijera narediti raspoređivanje oružanih snaga iako nije proglašeno ratno stanje, ali čak ni tada to raspoređivanje ne može biti bezuvjetno već “razmjerno opasnosti koja prijeti”. Također, vojska se već, prema Ustavu, može koristiti kao pomoć policiji za humanitarne potrebe, kao i u slučajevima prirodnih, ekoloških, tehnoloških “događaja koji opsegom ili intenzitetom ugroze zdravlje ili ljudske živote ili imovinu veće vrijednosti ili okoliš”, a čije se posljedice ne mogu ukloniti redovnim putem. A prema trenutnim procjenama Ministarstva unutarnjih poslova, oni imaju sve potrebne kapacitete za nadzor državne granice te smatraju kako imaju sve pod kontrolom.
Povećanje i prenošenje ovlasti
Novi zakoni dakle propisuju korištenje Oružanih snaga RH na način koji nije propisan Ustavom, no osim toga, njima se ovlast o korištenju Oružanih snaga prenosi sa Sabora (za što je inače potrebna dvotrećinska većina) na Vladu, odnosno Predsjednika Republike “iako se ne radi o situacijama kada je takav prijenos ovlasti temeljem Ustava dopušten”, smatraju u CMS-u. Nadalje, novim zakonima ne predviđa se ni vremensko ograničenje korištenja vojske unutar državnih granica u neratnom stanju. Ovi zakoni također niti ne razgraničavaju vojne od civilnih poslova, što je prema Ustavu nužno. Policija ima nadležnost nad civilnim poslovima, a ne vojska.
Drugim riječima, ovi zakoni omogućavaju raspoređivanje vojnih snaga unutar granica RH u situacijama kada nije proglašeno ratno stanje i na neodređeni vremenski rok, a daju im i nadležnost nad civilnim poslovima. Također pitanje odlučivanja o raspoređivanju vojske u vanrednim situacijama prenose sa Sabora na predsjednika i premijera.
Pri tom se radikalno povećanje vojnih ovlasti provodi uz nelogično objašnjenje izbjegličke krize. Podsjetimo, od početka krize kroz RH prošlo je više od 658.000 ljudi a da pritom nije zabilježeno nijedno nijedno kazneno djelo ili koja druga radnja koja bi upućivala na zaključak o ugroženosti suvereniteta, neovisnosti ili teritorijalne cjelovitosti RH, smatraju u CMS-u.