“Konačno se počelo govoriti o tim pravim problemima, a ne samo o kvotama” ustvrdila je predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović u izjavi za HRT s međunarodne konferencije o sigurnosti u Münchenu. Pravi problem o kojima govori predsjednica zapravo je rat u Siriji, odnosno njegovo zaustavljanje, kako “izbjeglice uopće ne bi imale potrebu dolaziti” u Europu. Na tu je temu, sudeći prema entuzijastičnim objavama u medijima, doista došlo do određenih pomaka. No dok su ruski mediji ustvrdili kako je “prihvaćen ruski plan”, zapadni su izvijestili samo o “dogovoru među saveznicima” vezanom uz prekid neprijateljstava u roku od tjedan dana što bi, smatra se, mogao biti prvi korak prema trajnom miru u toj zemlji.
Najave skorog kraja rata ipak izazivaju određenu skepsu, osobito stoga što se prekid neprijateljstava prema dogovoru neće odnositi na “teroriste”. No prešućena je činjenica da se oko definicije terorista “saveznici” nikako ne slažu: dok za SAD to podrazumijeva samo ISIL, za Rusiju među teroriste spadaju i al-Kaida i s njom povezane manje grupe koje se obično nazivaju “sirijskom opozicijom”. Naposljetku, za članicu NATO-a Tursku, oznaka “teroristi” se prije svega odnosi na sirijske Kurde, čije je položaje ta zemlja bombardirala ovog vikenda, nakon što su preuzeli kontrolu na jednim aerodromom. Znakovito, aerodrom je već nekoliko godina držala sirijska al-Kaida, a Turska cijelo to vrijeme nije osjetila potrebu da se antiteroristički angažira.
Ne čudi stoga što je nekako u sjeni razgovora o “pravim problemima” ostao dogovor članica NATO-a o uključivanju pomorskih snaga tog vojnog saveza u kontrolu granice u Egejskom moru koje je posljednjih godina postalo grobnica tisuća izbjeglica. Paradoksalno, vojna intervencija opravdava se kao “borba protiv krijumčara” i “spašavanje izbjeglica” iako je ona, prema izjavama, također dio napora da se “smanji njihov priljev”. Očito proturječje je u tome što su opasnosti prelazaka preko Egejskog mora i jačanje mreža krijumčara ljudi zapravo izravna posljedica zatvaranje kopnenih granica, prije svega tursko-bugarske i tursko-grčke. Kako su upozorili Liječnici bez granica, Europa je svojim sigurnosnim preprekama “najzaslužnija za pogoršanje izbjegličke krize”.
Pomorska akcija se u tom smislu prije čini kao nastavak politika koje pogoršavaju problem nego kao rješenje, svom diplomatskom optimizmu sudionika konferencije unatoč.