rad
Rumunjska
tema

Remunicipalizacija vodovodnih usluga

Foto: Wikipedia / Rijeka koja napaja Bukurešt vodom

U još jednoj koruptivnoj sprezi stranih investitora i lokalnih političara, cijenu plaćaju rumunjski građani. Nakon što je otkriveno da su previsoke cijene vodovodnih usluga u Bukureštu rezultat koruptivnih radnji, lokalne vlasti nisu poduzele ništa da se cijene smanje. Inicijativa za preuzimanje kontrole nad javnim uslugama ovisi o interesu javnosti.

Rumunjski Nacionalni direktorat za antikorupciju (DNA) pokrenuo je u septembru 2015. godine istragu usmjerenu na posrednike koji su djelovali u interesu privatne vodovodne kompanije ApaNova/Veolia zbog osnovane sumnje za počinjenje kaznenih djela podmićivanja službenih lica. No, osim toga i drugih ilegalnih aktivnosti, ApaNova optužena je i za špijuniranje vlastitih radnika s ciljem da ih spriječe da prijave nadležnim tijelima ilegalne aktivnosti kompanije. Za ovo su čak među vlastitim zaposlenicima imali i određeni broj profesionalnih obavještajaca, javljaju rumunjski mediji. Posljedica svega je da je DNA određeni broj ključnih svjedoka stavila pod posebnu zaštitu zbog osnovane opasnosti utjecanja na svjedoke.

Zahvaljujući dugogodišnjem monopolu kojeg ApaNova ima nad opskrbom Bukurešta vodom i odvodnjom te podmićivanju gradskih vijećnika – raznih političkih opcija – mogli su osigurati povećanje cijena vode od 125 posto u periodu od 2008. do 2015 godine. Mita u ukupnom procijenjenom iznosu od 12,4 milijuna eura (55 milijuna RON) isplaćivana su putem fiktivnih ugovora na račune privatnih firmi jednog lokalnog poduzetnika najmanje dvama bukureštanskim vijećnicima od kojih je jedan bio zamjenik gradonačelnika. Podmićivanja je, u periodu od 2008. do 2013. godine, prema dokumentima dostupnima rumunjskom portalu Profit.ro, odobravao francuski direktor rumunjske podružnice Veolie Bruno Roche, trenutno nadležan za bugarsku podružnicu iste firme.

U zamjenu za mita, vijećnici su frizirali takse i cijene usluga vodoopskrbe i odvodnje koje se nalaze u nadležnosti spomenute firme. Istraga je produbljena u oktobru i novembru, prilikom čega su pronađeni novi dokazi o friziranju cijena vode te je optužnica podignuta i protiv same kompanije, između ostalog i radi utaje poreza vrijednog 5 milijuna eura. Kao argument za vlastitu obranu ApaNova prošlog je tjedna izdala priopćenje u kojem stoji da su cijene vode u Bukureštu tek 17. po visini u popisu od 33 slične “operacije” u Rumunjskoj te pritom nije komentirala optužbe za podmićivanje.

Koban spoj: političari i menadžeri

Bukurešt je privatizirao usluge vodoopskrbe još 2000. nakon dvije godine dugog procesa odabiranja koncesionara. Konzultantske funkcije prilikom ove privatizacije vršile su Svjetska banka zajedno s Međunarodnom financijskom korporacijom koja je članica Grupe Svjetske banke. Odluka o privatizaciji odvodnje i vodoopskrbe rezultat je nezadovoljstva javnosti kvalitetom vode i općenito radom tada javne kompanije Regie Autonome. Za poboljšanje rada te kompanije bilo je potrebno investirati više od milijardu dolara, no lokalne su vlasti tvrdile da nikako ne mogu namaknuti potrebna sredstva te je započet proces autsorsanja ove javne usluge.

Koncesiju je na kraju na natječaju osvojila rumunjska firma koja se tada zvala ApaNova Bucharest, a čiji je najveći dioničar bila Veolia Eau-Compagnie Generale des Eaux, podružnica francuske firme Veolia Environment Group koja ima vlasništvo nad 73,7% dionica pri čemu grad posjeduje još 16,3%, dok se preostalih 10% nalazi u rukama radnika. Koncesija je 2008. godine dovedena u pitanje te je umalo raskinuta kada je jedan od gradskih pročelnika počeo osporavati cijeli postupak koji je rezultirao autsorsanjem ove usluge ApaNovoj tvrdeći da firma ne izvršava obaveze propisane koncesijom. Razvoj događaja koji su uslijedili nakon ovoga rekonstuira se iz današnje perspektive i s obzirom na rezultate gorespomenute istrage.

Podmićivanja lokalnih dužnosnika navodno su uslijedila nakon prigovora o neispunjavanju uvjeta koncesije kada su gradonačelnikovi savjetnici prestali propitivati prekid koncesije i počeli povisivati naknade za vodoopskrbu i odvodnju. Profit koji je kompaniji ostajao nakon oporezivanja u narednim se godinama udvostručio s 15 milijuna eura (69.564.116 RON) koliko je iznosio 2010. godine na 31 milijun eura (140.851.950 RON u 2014).

Podruštvljenje najbolje rješenje

Nakon što je otkrivena korupcija koja je dovela do visokih cijena vode, usprkos očekivanjima javnosti, aktualna bukureštanska vlast nije revidirala ugovor s vodovodnom kompanijom niti je odluke koje su rezultat korupcije stavila van snage, a također nije ni smanjila cijene vode. Suprotno očekivanome, uz objašnjenje provedbe direktive Europske unije o dodjeljivanju koncesijskih ugovora pozvala se na aluzivan koncept “razumnog profita” (reasonable profit) koji bi trebao podrazumijevati društveno odgovorno poslovanje. Termin je u transponiranju EU direktive upotrijebila vlada u prijedlogu zakona o javnim koncesijama koji regulira javne usluge kojima upravljaju privatne kompanije. Lokalne vlasti iskoristile su transponiranje direktive u nacionalno zakonodavstvo kako bi nastavile s praksom koja u startu nije bila legalna već je bila rezultat koruptivnih radnji.

Narod je kao i obično u periodu van predizbornih kampanji isključen iz procesa donošenja odluka koje ih se izravno tiču i koje ih izravno financijski pogađaju. Kao revolt na ponašanje lokalnih vlasti koje usprkos izrazito niskom standardu građana i visokom stupnju siromaštva i dalje održavaju nepotrebno visoke cijene vode, u Bukureštu se počela planirati kampanja za “remunicipalizaciju”, odnosno nacionalizaciju ili podruštvljenje vodovodnih resursa. Kampanja je počela peticijom nakon konferencije u organizaciji CriticAtaca koja je propitivala poziciju spremnosti rumunjske ljevice da se u praksi uhvati u koštac s aktualnim društvenim problemima, posebno u kontekstu sljedećih izbora. Formuliran je zahtjev prema gradskim vlastima da se jasno oglase o legitimnosti porasta cijena vode glasanjem gradske skupštine na istu temu. Od lokalnih vlasti također se traži da sastave rezoluciju koja bi poništila sve odluke donesene kao rezultat podmićivanja vijećnika, te povrat cijene vode na period prije 2008. godine. Također se traži i objava izvještaja koje su sastavljali međunarodni eksperti prije nego što su komunalne usluge dane u koncesiju kako bi se vidjelo da li se korupcija proteže u same korijene privatizacije te kako bi se pripremili argumenti za široku kampanju ponovne nacionalizacije vodovodnih resursa.

Rumunjski aktivisti planiraju do sljedećih lokalnih izbora 2016. godine podsjećati sve kandidate na ova pitanja te će od njih tražiti zauzimanje stava po pitanju privatizacije i remunicipalizacije svih vrsta komunalnih usluga, što je smatraju, u interesu javnosti. Ovaj proces već odavno u Europi ne predstavlja nikakav radikalni potez, jer se u mnogim zemljama pokazalo da su privatne kompanije loši gospodari komunalnih usluga. Privatizacija ovih usluga dovodi do lošijeg održavanja infrastrukture i viših cijena za krajnje korisnike. Među brojnim svjetskim primjerima, ovdje je dovoljno izdvojiti glavni francuski grad Pariz koji je ove usluge vratio u nadležnost lokalne vlasti, a iste prakse poznate su i Italiji, Španjolskoj i Švedskoj. Snažna demokratska kontrola nad komunalnim uslugama nužna je kao korak u ostvarivanju veće socioekonomske jednakosti u Rumunjskoj.

S engleskog prevela Andrea Milat