Jučer je u gotovo svim srbijanskim medijima bombastično objavljena vijest o pojavi snimke na kojoj se vidi kako potpredsjednik srbijanske vlade, ministar vanjskih poslova i predsjednik Socijalističke partije Srbije (SPS) Ivica Dačić razgovara sa Rodoljubom Radulovićem, zvanim Miša Banana, osobom koja se nalazi u bijegu nakon što je osuđena na dvanaest godina zatvora zbog sudjelovanja u organiziranom kriminalu, konkretno trgovini drogom. Susret je tim sporniji jer je Dačić 2008. godine, kada je snimka napravljena, bio i ministar policije. Dok su njegovi suradnici Vanja Vukić i Ivica Tončev nevješto pokušali negirati susret (Vukić tvrdnjom da mu je “neki čovek prišao na ulici i počeo da priča”), Dačić nije oklijevao da potvrdi ne samo susret nego i svoje tadašnje prijateljstvo s Radulovićem.
No kako je u sinoćnjem gostovanju na nekoliko televizija upozorio Dačić, Radulović u tom trenutku nije bio sumnjiva osoba i nitko iz policije ili sigurnosnih službi nije upozorio ministra na to da je Radulović uključen u međunarodnu trgovinu drogom. U tom smislu, kako objašnjava Dačić, na njega pokušavaju “da pucaju po stoti put istim metkom”. Metak koji spominje su veze koje SPS i Dačić osobno imaju sa članovima tzv. klana Darka Šarića, koji je u julu osuđen na dvadeset godina zbog šverca kokaina iz Latinske Amerike. Naime, ista je grupa navodno bila i zakupac noćnog kluba smještenog u centrali bivše stranke Slobodana Miloševića, a prema tvrdnjama koje se periodično pojavljuju u beogradskim tabloidima, veze između političke i kriminalne organizacije su znatno dublje i dugotrajnije.
Politički rezon
Afera Dačić-Šarić u gotovo regularnim periodima izlazi na površinu još od 2009. godine, bez da rezultira uhićenjem ili političkom štetom za SPS, ali evidentno ostavlja dojam mača koji visi nad glavom “mlađem partneru” vladajuće koalicije. Sam Dačić je rezolutan – riječ je o podvali opozicijske Demokratske stranke (DS) u čijoj su vladi te sporne 2008. godine Dačić i SPS zauzimali gotovo istu poziciju koju zauzimaju i sada u vladi Srpske napredne stranke (SNS). No oživljavanje ove afere najizravnija je repriza događaja početkom prošle godine kada je SNS kao koalicijski partner SPS-a optužio tu stranku da je “vršila pritiske na pravosuđe” svega mjesec dana uoči vanrednih parlamentarnih izbora koje je izazvao SNS, kako se tada pretpostavljalo, s ciljem da se riješi neželjenog koalicijskog partnera SPS-a.
No i nakon tih vanrednih izbora SNS je sklopio istu koaliciju sa SPS-om, samo sada s nešto promijenjenim odnosima snaga. Novi vanredni izbori, koje je nedavno najavio premijer i predsjednik SNS-a Aleksandar Vučić, sada potiču slične spekulacije. Redovitost iskrsavanja i pažljivo tempiranje ove afere svakako sugerira politički rezon. Samo što se čini vjerojatnijim da aferu u političkom smislu koristi upravo Dačićev koalicijski partner (Vučić je između ostalog u prošloj vladi upravljao tajnim službama), a ne opozicija koju je Dačić požurio optužiti. Kako bilo, snimke koje su objavljene jučer napravila je srbijanska tajna služba, a objavila ih je Mreža za istraživanje kriminala i korupcije, lokalna filijala organizacije koja se već proslavila ekskluzivnim pristupom materijalima tajnih službi i promjenom ishoda izbora pravovremenim otkrivanjima afera s barem jednako političkim koliko i policijskim motivima.
Jesu li Dačić i SPS naposljetku doista dio organiziranog kriminala koji je samo čudom i pažljivim manevriranjem do sad izbjegao kaznu ili su žrtva sigurnosno-tabloidnih spletki s ciljem da ih politički ucjenjuje kada je to njihovim protivnicima oportuno? U svakom slučaju dilema je lažna, jer ne postoji neki osobiti razlog zašto oboje ne bi bilo točno.