Problemi s albanskom nacionalnom kompanijom za elektrodistribuciju i dalje ne jenjavaju. Prema navodima BIRN-a početkom godine angažirana je grupa neovisnih revizora koja je trebala istražiti financijske pokazatelje kompanije za 2014. godinu. Međutim, prošli tjedan se angažirana grupa odbila izjasniti o rezultatima revizije tvrdeći da su podaci deficitarni i kontradiktorni i da s obzirom na to ne mogu obaviti reviziju prema međunarodnim standardima. Konkretnije, revizori tvrde da se ne poklapaju sustav naplaćivanja i financijski podaci za 2014. godinu koje je podastrijela kompanija, a prema kojima se prihod u odnosu na prethodnu godinu povećao s 269 na 337 milijuna eura. Uprava kompanije nije u stanju objasniti taj nesklad. Također, prema riječima revizora, imovina kompanije nije precizno prijavljena u nacionalnom imovinskom registru, a aljkavo su vođene i knjige, pogotovo u slučajeva potraživanja trećih stranaka.
Za razumijevanje kaotičnog stanja u albanskoj elektroprivredi valja podsjetiti na širi ekonomski kontekst i putanju kompanije za elektrodistribuciju u proteklih osam godina. U masovnim privatizacijskim zahvatima koji se u Albaniji provode od pada komunizma, sredinom dvijetisućitih na red je došla i elektroprivreda. U već klasičnoj maniri prvo se poduzeće parceliziralo, a zatim je osamostaljena kompanija za elektrodistribuciju krenula u privatizaciju. Privatizaciju je očekivano pratila ideološka mantra o eurointegracijama i putu u svijetlu europsku budućnost. No ta svijetla budućnost je realno značila mrak za priličan broj kućanstava u Albaniji. Češka kompanija ČEZ koja je kupila kompaniju pod sumnjivim okolnostima dovela je sustav na rub kolapsa. Loše upravljanje, tehničke manjkavosti, povećanje cijene za građane i rastući dugovi prisilili su državu da vrati kompaniju u svoje vlasništvo. Pritom je država bila primorana sudskom odlukom da češkoj firmi plati isti iznos koji su oni prvotno platili pri privatizaciji i sva dugovanja prebaci na novoosnovano državno poduzeće, čime su profiti koje je češka firma ostvarili ostali netaknuti.
Renacionalizacija kompanije značila je još težu situaciju za potrošače. Sukladno naputcima Svjetske banke vlada se nije odlučila za restrukturaciju kompanije, već je deficit nastojala kompenzirati povećanjem cijene struje za građane od 30%. Otprilike 20% kućanstava nije bilo u stanju pokriti račune, a vlada je na siromaštvo odlučila uzvratiti represijom i policijskim progonom. Tako je u posljednjih nekoliko mjeseci 600 ljudi završilo u zatvoru zbog neplaćenih računa. Put u svijetlu europsku budućnost završio je kaosom u financijskim knjigama, mrakom u domovima i ljudima u zatvoru.