Prema prošlotjednom članku u britanskom Guardianu, njemački trgovinski lanci Lidl i Kaufland, oba u vlasništvu Schwarz Gruppe, tijekom proteklog su desetljeća dobila preko 900 milijuna dolara jeftinih zajmova od Svjetske banke i Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) namijenjenih širenju u zemlje Istočne Europe. Kako primjećuju autori Claire Provost i Matt Kennard, obje institucije financiraju države s izričitim mandatom pomaganja razvoja lokalnih zajednica i nerazvijenih zemalja, kao i borbe protiv siromaštva. Opravdanje za golemo ulaganje u njemačke trgovačke gigante pri tome je posebno maštovito. Naime, pomoć privatnim kompanijama se tumači kao “povećanje dostupnosti hrane pristupačne cijene za siromašne kupce”.
Međutim snažni i nagli prodor lanaca u vlasništvu jedne od najmoćnijih njemačkih grupacija na istok kontinenta je osim javnim novcem bio praćen i izrazito lošim uvjetima rada za njihove zaposlenike. U Poljskoj i Rumunjskoj, zemljama kojima su se bavili autori Guardianova članka, kršenja radnog zakonodavstva dvaju lanaca uglavnom se odnose na velik broj neprijavljenih prekovremenih sati, kao i sprječavanje svakog pokušaja sindikalnog organiziranja. To su upravo problemi i na koje je više puta upozoravao Sindikat trgovine Hrvatske i koji su, između ostalog, navedeni i u “crnoj knjizi” (Schwarzbuch Lidl) koju su o lancu objavili njemački Ujedinjeni sindikati uslužnih djelatnosti (ver.di).
Treba također spomenuti i kako su jeftini proizvodi, osim što su financirani neplaćenim radom trgovačkih radnika i javnim sredstvima preko razvojnih banaka, također uglavnom uvozni proizvodi iz Njemačke, pa umjesto “razvoja lokalnog tržišta” zapravo pomažu gušenju domaće proizvodnje. Iako postoji malo iluzija o razvojnim motivima Svjetske banke i EBRD-a, objavljeni iznos javnih sredstava koja su dobili trgovački lanci ipak pokazuje do koje je mjere “tržišna” ekspanzija zapadnoeuropskog kapitala u tranzicijske zemlje zapravo ovisna o državnoj i političkoj intervenciji. Vrtoglava cifra također potiče na razmišljanje kako su se sve mogla iskoristiti ta sredstva za stvarnu pomoć i razvoj tranzicijskih zemalja suočenih sa socijalnom katastrofom.