Talijanski premijer Matteo Renzi objasnio je svoj “plan B” kojim će Italija samostalno početi rješavati problem velikog broja izbjeglica koje dočekuje na svojim obalama ukoliko se Europska unija i dalje nastavi oglušivati na suštinu ovog problema, a to je prihvat svih izbjeglica i tražitelja azila te njihova ravnomjerna raspodjela po EU zemljama. Plan B premijera Renzija je izdati izbjeglicama privremene vize za šengensku zonu u slučaju da se na razini EU ne postigne dogovor o prihvatu izbjeglica koje iz Afričkih zemalja morem dolaze do talijanske obale.
Na sastanku ministara unutarnjih poslova Europske unije održanom u utorak u Bruxellesu, Renzi je kazao da će Italija, u slučaju da se ne postigne dogovor, osim izdavanja viza, prestati prihvaćati brodove koji pristanu u talijanske luke, kao i da će odbijati izbjeglice spašene s mora i dovedene do Italije.
Reakcija Italije uslijedila je nakon najava Austrije i Mađarske da će zatvoriti svoje granice za izbjeglice, kao i Francuske i Švicarske koje već ne prihvaćaju izbjeglice koje u te zemlje dolaze s talijanske strane, piše Guardian.
Samo prošle godine azil u EU zatražilo je 600.000 ljudi. U velikoj mjeri radi se o izbjeglicama koje su pred ratovima i ekonomskim krizama pobjegle s afričkog kontinenta. Zbog katastrofalnih uvjeta migriranja, veliki broj izbjeglica uopće ne stigne do granica EU, pa je tako posljednji primjer onaj iz aprila ove godine kada se 800 migranata utopilo u Mediteranu. Od početka godine u Italija je iz pretrpanih brodova spasila oko 57.000 migranata, a njih 1770 se utopilo u pokušaju prelaska Sredozemlja.
Europska komisija nakon katastrofe iz aprila započela je s politikom osnivanja kvota za jednak prihvat migranata u svim zemljama EU. Britanija, Irska i Danska, prema sporazumima koje imaju sa EU nemaju obavezu prihvaćanja novih izbjeglica, no Irska je kazala kako će ipak prihvatiti određeni broj migranata, piše Guardian. Prijedlog Komisije zasad je skroman i podrazumijeva raspodjelu 60.000 novih izbjeglica iz Sirije i Eritreje, te 40.000 koji se trenutno nalaze u Italiji i Grčkoj, te 20.000 koji upravo pokušavaju preploviti Mediteran.
Ironično, ove godine EU planira niz događaja za proslavu 30 godina “slobodnog” kretanja ljudi koje vrijedi samo za šengensku zonu. Također, odbijanje migranata istovremeno je i odbijanje barem dijela odgovornosti koje zemlje Europske unije snose za različite oblike sudjelovanja u raznim ratnim razaranjima na afričkom kontinentu. Dok se s jedne strane europske zemlje stotinama godina bogate iscrpljujući afričke resurse, s druge strane odbijanjem migranata odbijaju prihvatiti odgovornost za socioekonomske posljedice svoje politike.