Četnici – prikladni tranzicijski junaci

Foto: AFP / Prijedor, 2005.
Foto: AFP / Prijedor, 2005.

Jučer je na beogradskom Višem sudu završen višegodišnji proces takozvane rehabilitacije Dragoljuba Mihailovića, najpoznatijeg po neslavnoj ulozi koju je odigrao za vrijeme Drugog svjetskog rata kao zapovjednik naoružanih grupa koje je povijest zapamtila pod nazivom “četnici”.

Rehabilitacija je proces kojim se poništava sudska presuda, u ovom slučaju – spletom historijskih bizarnosti prema kojima je današnja Republika Srbija u nekim segmentima još uvijek pravna nasljednica nekadašnje FNRJ – presuda neke sasvim druge države i sasvim drugog suda. Postupak se provodio na temelju zahtjeva njegovog unuka, a njegovo pozitivno rješenje zapravo je jedino logično i očekivano – sve drugo predstavljalo bi duboki diskontinuitet s procesom tranzicije i etničkih ratova koji su obilježili raspad bivše države.

Ličnost Dragoljuba Mihailovića svoju je istaknutu ulogu stekla prije činjenicom da sabire neke od ključnih kontradikcija srpske tranzicije nego stvarnim povijesnim značajem. Kao profesionalni vojnik i pukovnik Jugoslavenske vojske u raspadu Mihailović se nakon invazije Njemačke na bivšu Kraljevinu Jugoslaviju 1941. godine skriva na planinu Suvobor gdje formira vojnu jedinicu na tradiciji protuosmanskih pobunjenika – originalnih četnika – i ideologiji ultrakonzervativnog monarhizma i velikosrpskog šovinizma. Specifičnost Mihailovićeve jedinice u usporedbi s drugima, u kaotičnoj situaciji tek okupirane Jugoslavije, bile su njegove dobre veze kako s predstavnicima kraljevske vlade koja je pobjegla u London, tako i s bivšim kraljevskim oficirima koje su nacisti postavili u Beogradu da služe kao administratori njihove “Vojne uprave u Srbiji”.

Dobre veze omogućile su mu da osigura potporu emigrantske vlade nakon čega svojoj oružanoj skupini daje gotovo karikaturalni naziv “Jugoslavenska vojska u otadžbini”, kao da je normalno da se vojska neke zemlje, zajedno s vladom, preseli u hotel u glavnom gradu neke sile “zaštitnice” kada je zemlja pod okupacijom. Unatoč pretencioznom imenu, njegova se “vojska”, nesposobna i nevoljna da se suprotstavi okupatoru, naposljetku zadovoljila kolaboracijom i sudjelovanjem u borbama protiv partizana, kao i represalijama nad etnički nepoćudnim stanovništvom, osobito Bošnjacima.

Oportunizam i licemjerje

Samo je izrazita politička kompleksnost situacije u okupiranoj Jugoslaviji omogućavala jednoj oružanoj grupi da godinama uspijeva služiti dvjema stranim vladama, njemačkoj i onoj kraljevskoj u Londonu, te istodobno ratovati protiv naroda kojeg tobože oslobađa. Kao ratni zločinac i suradnik okupatora Mihailović je streljan 1946. godine nakon presude narodnog suda koju je jučer poništio jedan sasvim drugačiji sud. Ta je rehabilitacija kulminacija velikog come-backa koji traje od kasnih osamdesetih kada je, u nedostatku bilo kakvih pozitivnih simbola antikomunizma, iz naftalina izvučen čovjek koji je u povijest ušao kao etnički čistač i nevjerni sluga svakog gospodara.

Njegovom su se figurom pokušavali okoristiti i “socijalist” Slobodan Milošević i “proamerički opozicionar” Vuk Drašković i “proruski opozicionar” Vojislav Šešelj i “demokrate” Borisa Tadića koje su 2006. godine ustanovile zakon o rehabilitaciji. Sasvim je prikladno stoga da i proces formalnog uključenja u državni panteon bude izvršen za vrijeme vlasti naprednjaka, čime se etnički šovinizam i servilnost stranim silama ozakonjuju kao jedini autentični izraz patriotizma.

Pri tom, to doista nije stvar koja se tiče samo Srbije. Oliver Antić, savjetnik predsjednika Srbije Tomislava Nikolića i opunomoćenik predlagača rehabilitacije, neposredno nakon odluke je pomalo misteriozno izjavio kako “razloga za slavlje ima Srbija ali i Hrvati i čitav region”. Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović ipak je “najodlučnije osudila” rehabilitaciju. Njezina bi odlučnost doduše bila znatno uvjerljivija da izjavu nije dala neposredno nakon povratka iz austrijskog sela Bleiburga gdje se, istog dana kada je rehabilitiran Mihailović, poklonila spomeniku vojnim jedinicama takozvane NDH.