Premijerka Republike Srpske Željka Cvijanović i ministar financija tog entiteta Zoran Tegeltija završili su jučer svoj posjet Washingtonu prilikom kojeg su se sastali s predstavnicima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), a vezano uz potpisivanje stand-by aranžmana Bosne i Hercegovine s tom institucijom. Novi aranžman je nastavak pojačanih nastojanja zapadnih zemalja, prije svega Njemačke, Velike Britanije i SAD-a, u “stabilizaciji” ove zemlje nakon prošlogodišnjih protesta. Kao i obično, kredit MMF-a pretpostavlja i obaveze zemlje dužnice koje uključuju snažnije privatizacije, politiku rezanja socijalnih davanja i povećanja poticaja za kapital i investitore.
Uoči posjete delegacije MMF-a Bosni i Hercegovini krajem aprila oba bh. entiteta (Federacija BiH i Republika Srpska) prihvatila su dogovor s tom financijskom institucijom, no zaključivanje dogovora zapelo je na razini BiH s obzirom da Parlamentarna Skupština nije uspjela ratificirati sporazum. Kako se BiH sastoji od entiteta Republike Srpske i Federacije BiH pri čemu “državni nivo” nema gotovo nikakve ovlasti, situacija je prema kazivanjima republičkosrpskih funkcionera zbunila i naljutila predstavnike vošingtonskih institucija. Ironično, veliki su planovi zapadnih zemalja dakle zapeli baš na političkom uređenju kojem su kumovale uglavnom iste zapadne zemlje.
Sporni smjer reformi
No to nipošto nije jedina ironija trenutne situacije. Naime, kako bi ubrzale proces “reformi” i omogućile uspostavljanje kredita, MMF i Svjetska banka prisiljene su oslanjati se na angažman trenutnih vlasti u Republici Srpskoj koja je zbog jednostavnije administrativne strukture ipak stabilnija polovica BiH. A tu vlast još uvijek čini Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) trenutnog entitetskog predsjednika Milorada Dodika koji je dobar dio svoje kampanje na prošlim izborima temeljio na antiameričkoj retorici i tvrdnjama da ga Zapad pokušava srušiti s vlasti.
To nije spriječilo entitetske vlasti da radosno preuzmu ulogu snažnog zagovornika novog aranžmana s MMF-om uz izgovor kako će on zapravo smanjiti ratu otplate duga (zbog manjih kamata). Istodobno potpuno zanemaruju kako ovaj kredit pretpostavlja i niz mjera koje će znatno oštetiti položaj radnika (najavljeno faktičko ukidanje kolektivnog pregovaranja i rada na neodređeno) i tako dodatno pogoršati već dramatičnu socijalnu situaciju koja je bez sumnje najodgovornija za prošlogodišnje proteste.