Britanski The Economist, jedan od najutjecajnijih svjetskih liberalnih medija, objavio je jučer još jedan kratak članak o borcima s Balkana na stranim ratištima. Temu koja sama po sebi nije osobito zanimljiva zapadnoj publici autor je pokušao “začiniti” gomilom orijentalističkih mistifikacija i predrasuda. “Sad kad je Zapadni Balkan miran, neki se odlaze boriti drugdje”, tvrdi Economist jasno sugerirajući kako su ratoborni balkanski duhovi jedva dočekali da se uključe u neki sukob, kad su već ostali bez njega kod kuće. Referirajući se na informacije s “društvenih mreža” autor objašnjava kako su “katolici” otišli u rat protiv “pravoslavaca” dok muslimani odlaze na Bliski istok. Za sve njih ovo je “ponavljanje njihovih vlastitih sukoba”.
Predrasudom na predrasudu i eto slike Balkana kao prostora “vječnog sukoba” između različitih religija. Iako autor tvrdi kako su balkanski borci važan faktor na stranim ratištima, konkretne brojke, iako evidentno pretjerane, ne daju previše opravdanja tezi o “balkanizaciji” svjetskih sukoba. Tako je najnapuhaniji podatak o srpskim dobrovoljcima jedva dogurao do sto, a hrvatskim do dvadeset i pet. Istodobno, brojke o dobrovoljcima u Siriji i Iraku kreću se u par stotina. No relativno visoki postoci boraca s Balkana na ukupni broj stanovnika pojedinih zemalja proizlaze prije svega iz činjenice da je riječ o jedinim zemljama u Europi s muslimanskom većinom. U apsolutnim brojkama, borci s Balkana nisu važan faktor bilo kojeg od spomenutih sukoba.
Stavljanje ratobornosti u kontekst
Također, glavni Economistov izvor informacija o balkanskim borcima u Ukrajini je poljski “stručnjak za terorizam” Kacper Rękawek, zaposlen u institutu koji savjetuje vladu Republike Poljske, koja je pak sama jedan od najvećih političkih i vojnih podupiratelja vlade u Kijevu. Osim službene potpore poljske vlade jednoj od zaraćenih strana, i broj “dobrovoljaca” iz te zemlje je nekoliko puta veći od onog s Balkana, a ne treba zaboraviti i kako vlada zemlje u kojoj se The Economist objavljuje, Velike Britanije, sudjeluje u opremanju ukrajinske vojske, što je svakako aktivnije sudjelovanje od desetak hrvatskih nacista u Ukrajini.
No i taj je konflikt zapravo samo marginalna epizoda suvremenoj povijesti britanskog ratovanja. U periodu od početka devedesetih, dakle od zadnjeg “balkanskog” rata do danas, Velika je Britanija sudjelovala u čak devet ratova i to ako ne računamo njezin “domaći” rat u Sjevernoj Irskoj. U pacifikaciji svojih bivših kolonija i smjeni režima u zemljama bogatim naftom sudjelovalo je na desetke tisuća britanskih vojnika. Njihov vojni angažman u Europi premašuje samo onaj francuske vojske, koja je od devedesetih sudjelovala u osamnaest ratova i Rusije koja je ratovala dvanaest puta. Dakako, The Economist je bio jedan od medija koji su aktivno podržavali svaku od ovih avantura Zapada, a osobito britanskih i američkih vojnih snaga.
Zanimljivo, nikad o njima nije pisao kao o “oživljavanju starih mržnja” protestanata ili katolika prema muslimanima ili recimo animistima, niti ih je objašnjavao urođenom ratobornošću Zapadne Europe. Ni bez rata zapadni mediji Balkanu izgleda ne daju mira.