Kosovsku javnost svako malo šokiraju slučajevi brutalnog nasilja nad ženama koje čine njihovi partneri. Iako se u reakcijama još uvijek traži primarno brža reakcija policije, očito je kako su žene prve žrtve dublje krize u zemlji.
Prema popisu koji je u augustu napravio portal Kallxo.com, samo u prvih osam mjeseci ove godine, registrirano je preko 750 slučajeva obiteljskog nasilja nad ženama. Krajem prošlog mjeseca, stanovništvo Prištine zahvatila je prava panika nakon što se proširila priča o čovjeku koji na ulici ničim izazvan fizički napada žene. Riječ je bila o mlađem muškarcu koji je na prvi pogled izgledao normalno, bio obučen u skuplju odjeću i ničim nije ostavljao dojam opasnosti. Međutim, njegovi napadi bili su brutalni, a neke je žene udarao sve dok se nisu onesvijestile. Slučaj do danas nije sasvim razjašnjen. Neki komentatori su tvrdili da se radi o psihičkom bolesniku, drugi da se radi o patološkom ženomrscu, no nikome nije sasvim jasno kako se tako nešto moglo dogoditi.
Pogotovo zato što su se napadi dogodili na jednoj od najprometnijih ulica glavnog grada usred bijela dana i izgledali su kao da je riječ o scenama iz kriminalističke serije. Vijest o tome što se događa prva je objavila jedna televizijska novinarka, a kasnije se sve proširilo preko društvenih mreža, puno prije nego što je itko od nadležnih na bilo koji način reagirao. Jedna žrtva dobrovoljno se javila da bi svjedočila o napadu na televiziji. Njezina izjava dodatno je ojačala strah i bijes. Naime, za vrijeme napada nitko od prolaznika nije joj se udostojio pomoći. Slične su priče kasnije podijelile i druge žrtve, a svima je zajedničko da nikakve reakcije sugrađana tijekom napada nije bilo.
Postoji više načina na koji se takve stvari mogu “objasniti”. No je li riječ o tzv. efektu prolaznika ili o potpunoj društvenoj neodgovornosti stanovnika Prištine potpuno je svejedno, jer je jasno da biti žena u Prištini znači živjeti u strahu i znati da se sugrađani neće udostojiti reagirati čak ni na ovako brutalne napade. Događaji u Prištini daju vrlo ružnu sliku, prema kojoj je društvu potpuno svejedno što se ženama događa na ulici. Ako društvo ovako reagira na spontane napade u centru grada, treba li ikoga čuditi što se ignoriraju bezbrojni slučajevi nasilja u obitelji? Nedostatak reakcija ujedno objašnjava zašto ženama zlostavljanima u obitelji često ne pomaže ni rodbina, ni prijatelji, a najmanje institucije. A sve to često dovodi i do ubojstava.
Zaštita na papiru
Ranije ove godine, na Kosovu se javio novi oblik prosvjeda, inspiriran holivudskim filmom Tri plakata izvan grada (Three Billboards Outside of Ebbing, Missouri). Naime, u njemu glavna junakinja unajmljivanjem džambo plakata radi pritisak na policiju da riješi slučaj ubojstva njezine kćeri. Sličnu je stvar napravila grupa mladih feministica pod nazivom HaveIt koja je iznajmila tri plakata u blizini policijske postaje na kojima, između ostalog, piše “Koliko još propuštenih poziva?” Time se policija proziva zbog nereagiranja na pozive žena upomoć. Naime, postoje brojni zabilježeni slučajevi kada su žene uporno upozoravale policiju na zlostavljanje u obitelji, no policija nije shvatila žrtve ozbiljno, pa nije reagirala na vrijeme i zaštitila ih.
Na drugim plakatima su napisana imena Diane Kastrati i Zejnepe Bytyqi, žrtava dva najpoznatija slučaja femicida zadnjih godina. No općenito, osim pritiska na policiju, plakati su htjeli izazvati i javnu debatu o ozbiljnom problemu. Civilno društvo ovdje nije pasivno. Nakon svakog ubojstva i mnogih drugih slučajeva nasilja ženske organizacije i aktivistkinje organiziraju se u inicijative koja traži pravdu za žrtve i prozivaju policiju i pravosudni sustav zbog neodgovornosti. Kosovo inače na papiru ima zakone koji snažno štite žene i strogo kažnjavaju obiteljsko nasilje. U njima je precizno navedeno na koje se sve način štiti žrtva i koje sve korake moraju poduzeti institucije u slučaju nasilja nad ženama.
Ova se pitanja eksplicitno spominju u posebnom Zakonu za zaštitu od obiteljskog nasilja. Prema njemu, svaka sumnja u obiteljsko nasilje je povod za hitnu reakciju policije, a regionalni policijski šef može bez većih problema naložiti obaveznu zaštitu žrtve od osumnjičenog nasilnika. Obaveze policijskog reagiranja ne odnose se samo na već počinjeni fizički napad, već i na prijetnju. U slučaju da zlostavljač dobije zabranu prilaska žrtvi prekršaj te zabrane nosi kaznu od dvjesto do dvije tisuće eura ili kaznu zatvora od šest mjeseci. No ni jedno od tih zakonskih rješenja dosad nije zaustavilo eskalaciju nasilja nad ženama na Kosovu.
Dublji uzroci
Posljednji slučaj koji je izazvao šok bio je onaj ubojstva četrdesetogodišnje Valbone Marku Ndrecaj i njezine devetogodišnje kćeri Klare, koje je ubio njihov suprug i otac Pjeter Ndrecaj u kolovozu ove godine. Činjenica da je jedna od žrtava dijete posebno je utjecala na raspoloženje javnosti. Dvije žrtve pridružile su se dugom popisu od preko stotinu žena ubijenih od kraja rata od strane članova njihovih obitelji. One koje svakodnevno trpe fizičko i emocionalno zlostavljanje broje se u tisućama. Osobito je zabrinjavajuće to što žrtve često doživljavaju i drugo zlostavljanje, čak i kada prijave svoje zlostavljače. Odnos policijsko-pravosudnog sustava, ali i šire zajednice i obitelji često je izrazito ponižavajuć i prebacuje odgovornost za događaje na žrtvu.
Iako su posebno brutalni slučajevi povod za žustre kampanje, količina nasilja nad ženama ima i drugu posljedicu: svakodnevna premlaćivanja, silovanja i zlostavljanja stvaraju neku vrstu “bijelog šuma”, odnosno pozadine na koju se svi navikavaju i normaliziraju je. Stvar dodatno pogoršava stalna politička napetost vezana uz odnose sa susjednim zemljama, prijedloge “razmjene teritorija”, vizne liberalizacije itd… Iako su stvari na prvi poglede nepovezane, one daju izgovor političarima da ne poduzimaju ništa dok se bave “važnijim stvarima”. Osim toga, važno je i pitanje odakle toliko nasilja u ovoj zemlji. Politička i ekonomska situacija sasvim sigurno ima neke veze s tim.
Da bi se barem donekle sanirao ovaj ozbiljan problem koji ugrožava ženske živote očito neće biti potrebna samo politička volja i brze reakcije represivnog aparata, već i temeljita obnova zdravstvenog i sustava socijalne skrbi.
S engleskog preveo Nikola Vukobratović