Povjerenstvo za procjenu utjecaja na okoliš pri Ministarstvu zaštite okoliša i energetike projekt plutajućeg LNG terminala na otoku Krku ocijenilo je prihvatljivim za okoliš, usprkos dobro elaboriranim argumentima protiv, stoji u priopćenju Zelene akcije.
Zelena akcija stoga posljednja dva dana održava javne akcije s ciljem privlačenja pozornosti na ovu temu te otvaranja prostora za suprotnu argumentaciju. Kampanja “Kontra LNG-a!” ima za cilj zaustaviti realizaciju projekta kao i svu novu popratnu plinsku infrastrukturu u Hrvatskoj. “Plin nije tranzicijsko, odnosno prijelazno, gorivo, jer će produljiti našu ovisnost o fosilnim gorivima, usporiti prelazak na niskougljično gospodarstvo i pogoršati postojeće posljedice klimatskih promjena” kazala je Marija Mileta iz Zelene akcije.
Akcija je održana povodom odbijanja većine primjedbi na Studiju utjecaja na okoliš za plutajući LNG terminal, uključujući primjedbe okolišnih organizacija, piše ZA. Od otprilike 845 primjedbi koje je podnijelo oko 160 podnositelja, odbačeno ih je čak 80 posto. Većina komentara zaključuje kako je ovaj projekt izuzetno štetan za okoliš, klimu, turizam, itd., a uz to je i ekonomski neisplativ i neodrživ te mu se protivi lokalno stanovništvo.
Među odbijenim primjedbama najvažnije su one o korištenju morske vode za uplinjavanje, kao i korištenje klora. To je ocijenjeno kao prihvatljivo za okoliš, iako postoje podaci i studije koje govore suprotno. Primjerice, u Italiji kod mjesta Porto Viro već je dokazan značajan negativan utjecaj klorirane morske vode korištene za postupak uplinjavanja, a koja se ispušta iz LNG postrojenja.
Točka razilaženja politike i pravosuđa
Zelena akcija smatra kako je ova Studija “još jednom potvrdila uvriježeno mišljenje da studije utjecaja na okoliš nastoje opravdati zahvat umjesto objektivne ocjene njegovih mogućih negativnih učinaka. Studiju bi trebalo odbaciti jer nije zadovoljila zakonom propisani sadržaj, poput opisa radova uklanjanja zahvata ili opisa razumnih varijantnih rješenja, usporedbu utjecaja različitih varijanti uz obrazloženja razloga odabira varijante koja je bolja za okoliš.” Primjerice, Studija uopće ne sadrži opise tzv. varijantnih rješenja navodno zbog nepostojanja lokacijske dozvole za alternativne lokacije. No, iz ZA ističu da se varijantna rješenja ne odnose samo na alternativne lokacije već prvenstveno na alternativne tehnologije.
Studija dakle, uopće nije u obzir uzela tehnologiju koju zeleni smatraju manje štetnom za okoliš. U ovom slučaju radi se o tehnologiji korištenja manje količine plina za uplinjavanje umjesto morske vode. Nositelj zahvata odabrao je, a ovlaštenik pokušao opravdati jedinu ponuđenu i po morski okoliš pogubnu varijantu. Štoviše, Zelena Istra dokazala je to i na Upravnom sudu u Rijeci da je nedostatak varijantnih rješenja u studiji utjecaja na okoliš protuzakonit (presuda 7 Usl 160/13-32)
Prema tumačenjima Direktive o procjeni utjecaja zahvata na okoliš, zabranjeno je jedan zahvat dijeliti na više manjih kako bi se na obmanjujući način smanjio njihov ukupni utjecaj na okoliš. Procjenu utjecaja potrebno je napraviti za cjelokupni zahvat – propisi o PUO ne dopuštaju “izmjene uvođenjem novih zahvata” tj. ispitivanje opterećenja na okoliš pojedinih “faza” projekta bez uvida u kumulativni utjecaj. Takvi pokušaji obmane javnosti poznati su i u teoriji pod imenom “salamy slicing” i Direktiva o procjeni utjecaj zahvata na okoliš ih zabranjuje, stoji u komentarima Zelene akcije.
Zelena akcija problematizirala je i način sastavljanja komisija koje donose ove odluke. Problematično je, prema njima, da članove povjerenstava određuju ministri jer po inerciji biraju zaposlenike različitih ministarstava, dok su nezavisni stručnjaci i znanstvenici u povjerenstvima ili izostavljeni ili su daleko manje zastupljeni. Zaposlenici ministarstava, predstavnici lokalne i regionalne samouprave i osobe iz javnih institucija podložne političkom pritisku, a oni u povjerenstvima uvijek čine većinu. U ovom slučaju, kad su vlasnici tvrtke LNG Hrvatska d.o.o. HEP i PLINACRO, koji su u 100%-tnom vlasništvu Republike Hrvatske, teško je vjerovati da će ovako formirana Komisija donositi objektivne i nepristrane odluke.
Uloga mejnstrima
No, za mejnstrim, ovo kao da se i nije dogodilo. Kao da se radi o temi koja se tiče nekih drugih država, nekih drugih građana. Nama to pak nudi priliku da na konkretnom primjeru, izostanka ovako važnih društvenih tema iz dnevnih novina i središnjih nacionalnih vijesti, ilustriramo što znači fraza “mejnstrim mediji u službi kapitala”. Ovdje ćemo upozoriti na dvostruku funkciju države u ovoj priči – s jedne strane, ona ima zadovoljavati potrebe javnosti i organizirati te usmjeravati društveni, politički i ekonomski život svojih građana na opću dobrobit. No, za to su joj osim kvalitetnih organizacijskih vještina, koje nema, zatim kvalitetno obrazovanog kadra, što također nema (zbog zapošljavanja po stranačkoj formuli), potrebna i financijska sredstva, koje isto tako, nema (jer ih se odrekla snižavanjem poreza). U skladu s dominantnom neoliberalnom doktrinom, država rješenja društvenih problema traži u taktikama i strategijama privatnih investitora. Istima je izložena jer se financira porezima, a porezi ovise o ekonomskoj aktivnosti koja ovisi o privatnim investicijama. Budući da primarni interes poduzetništva nije javni interes, što bi u slučaju države trebao biti, već osiguravanje što većih profita svojim dioničarima, usvajajući poduzetničke metode država ignorira javni interes. Svjedočimo tome već 20 i više godina.
Mediji čija bi također primarna funkcija trebala biti pravovremeno i točno informiranje javnosti o važnim društvenim ekonomskim i političkim pitanjima, a s ciljem donošenja odluka koje idu na opću dobrobit društva, trebali bi u ovako postavljenoj situaciji osiguravati korektiv ovakvih javnih politika. Međutim, kako su i mediji kao zajednica, ponutrili neoliberalne doktrine poduzetnika kao velikih idejonosaca društva, te kako su pod istim tim tržišnim pravilima svedeni na tek informacijsku pokretnu traku koja ne staje niti da analizira i promisli informacije koje objavljuje, nekritičnost medija prema ovakvim projektima čini se prirodna i gotovo intuitivna, a nadasve očekivana. Izostanak izvještavanja o ovakvim i sličnim akcijama u mejnstrim medijima ne može se objasniti samo prezauzetošću nacionalnih medija saborskim raspravama ili žarišnim kriznim točkama poput Agrokora ili ministara kojima se tresu stolice, već se prije svega radi o ostraciranju lijevih ideja iz mejnstrima. Budući da su ove taktike dosljedno provedene na svim društvenim područjima, time se oduzima pravo glasa svim onim skupinama čiji interesi nisu poravnati s onima privatnih investitora. A to je većina. Svjedočili smo tome i previše puta u posljednjih 20 i nešto godina.
U konačnici, kad se lijevi argumenti dosljedno i kontinuirano uklanjaju iz mejnstrima, onda imamo društvo u kojem se čini da postoji konsenzus o LNG terminalima, o pridruživanju NATO-u, da živimo u društvu u kojem većina ne želi abortus, potpuno javnofinancirano obrazovanje ili rodnu ravnopravnost, te da su svi glasovi koji se protive konzervativnom definiranju ovih problema, tek marginalni radikali ili “glasna manjina” koja ugrožava tobože tihu većinu. No, tiha većina danas su svi oni koji ne izlaze na izbore jer nemaju za koga glasati, jer nitko tko reprezentira lijeve stavove ne može biti ravnopravno zastupljen u mejnstrimu. Kako inače objasniti jučerašnju osmomartovsku pretjeranu medijsku pojavu nekog lika, imena Hrvoje Zekanović iz neke marginalne minorne radikalno desne stranke HRAST i bijedno prisustvo jednako marginalnih ljevičara? Kad hrana prestane rasti i zrak se više ne bude mogao disati, bit će kasno za analiziranje toga gdje su stvari pošle krivo.