Čini se da je, makar zaobilazno, riješena jedna od većih nedoumica koja je proganjala hrvatski javni prostor proteklih godinu dana. A pitanje je glasilo: s obzirom na to da je razina nezaposlenosti i dalje prilično visoka, nedostaje li u turizmu radnika zato što su Hrvati lijeni ili zato što su plaće preniske? Dakle, odgovor je ovaj potonji. A što znači zaobilazno? Kao i uvijek u kapitalizmu, to znači da je problem riješila država.
Naime, iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) – Udruga ugostiteljstva i turizma, jedne od granskih udruga vrhovnog kapitalističkog udruženja, su obznanili kako su vodeće kompanije u sektoru “odlučile” iskoristiti nedavne izmjene Pravilnika o porezu na dohodak kako bi radnicima povećale plaće. Kao da se naprosto radilo o sretnoj koincidenciji pa se Valamaru, Maistru, Plavoj Laguni i ostalima otvorio prostor da malo “nagrade” radnike.
Izmjena spomenutog Pravilnika znači da se troškovi smještaja i hrane za radnike više neće tretirati kao dio plaće u naravi, već kao nužni troškovi poslovanja. Ova naizgled sitna računovodstvena preinaka zapravo će koštati državni proračun, prema procjenama Ministarstva financija, oko 266 milijuna kuna. Dakle, radi se o izravnoj subvenciji. I nisu kompanije “odlučile” iskoristiti promjene, već je država odlučila na ovaj način, pod pritiskom kapitala, olakšati situaciju na tržištu rada bez da se dira u profitnu marginu.
Zaključimo i podcrtajmo glavne pouke slučaja: manjak radnika u turizmu je uzrokovan niskim plaćama, problem je riješila država subvencijom. Nekako se ne poklapa s ekonomskim udžbenicima i predodžbama o dinamičnim sektorima?